Što je lišaj na koži i koji su njegovi simptomi
Roditelji često dovode dijete na pregled pod sumnjom da ima ”lišaj” ili ”lišajeve po tijelu”. Lišaj nije medicinski termin, već narodni naziv za lokaliziranu suhoću i crvenilo kože. Obično se manifestira kao lagano ljuskanje kože uz svijetlije pigmentiranu kožu (hipopigmentaciju) ili nježno crvenilo. Promjena može biti i intenzivnije crvena (crvene fleke po tijelu), katkada uz izdignuti ljuskavi rub.
Iako može biti bez popratnih smetnji, ponekad se uz lišaj mogu javiti i drugi simptomi poput peckanja, svrbeža i zatezanja kože.
Uzroci nastanka lišajeva na koži
Lišaj se obično javlja uz suhu kožu, najčešće tijekom zimskih, hladnijih mjeseci. Lišaj na licu može nastati kao iritacija na hladnoću i vjetar.
Roditelji ponekad lišajem nazivaju suhe, blijede mrlje na koži koje se obično javljaju u sklopu atopijskog dermatitisa i stručno se nazivaju pitirijazis alba (bijela pitirijaza). Radi se o kroničnoj, suhoj fazi atopijskog dermatitisa. Obično se javlja tijekom ljetnih mjeseci, kada koža koja je bila zahvaćena dermatitisom slabije reagira na sunčevo ultraljubičasto zračenje i ostaje svijetlije pigmentirana.
Osim toga, lišaj na dječjoj koži može biti i crvenilo u obliku kovanice uz pojavu vlaženja i svrbeža, što se obično javlja u djece s atopijskom konstitucijom (također varijanta atopijskog dermatitisa).
Varijanta lišaja koja se obično prezentira crvenilom u obliku kruga, često uzdignutog ruba uz ljuskanje može biti posljedica gljivične infekcije kože, dermatomikoze. U anglosaksonskoj literaturi takav tip lišaja je poznat pod nazivom ”ringworm”. Djeca se zaraze u kontaktu sa zaraženom životinjom (najčešće mačkom ili psom, iako se može prenijeti i s drugih životinja). Infekcija se može širiti i upotrebom kontaminiranog predmeta kao što je kapa ili češalj, a također je moguća tijekom sportskih aktivnosti, kontaktom s djeteta na dijete ili preko zaraženih strunjača.
Gljivična infekcija glatke kože (Tinea corporis) prezentira se crvenilom na koži u obliku kruga uz izdignut ljuskav rub (centralna regresija i rubno širenje), a gljivična infekcija vlasišta (Tinea capitis) se manifestira kao okruglasta žarišta prekrivena ljuskama i s neravnomjerno polomljenim vlasima. Ona se obično javlja u predškolske ili školske djece, rijetko nakon 12. godine života. Kada se primijete simptomi, važno je učiniti mikološku obradu i što ranije započeti terapiju antimikoticima.
Najčešće lokacije lišaja: lice, ruke, noge
Lišaj se može javiti na bilo kojem dijelu kože, koži glave, ruku, nogu, a rjeđe na trupu. Ukoliko nastaju kao posljedica iritacije na vanjske čimbenike kao što su hladni zrak ili vjetar, obično su lokalizirani na koži lica i šaka.
Ako se lišajem nazivaju promjene vezane uz atopijski dermatitis, nalazit će se na mjestima gdje je prije bio atopijski dermatitis, primjerice na obrazima, vanjskoj ili pregibnoj strani ruku i nogu te trup.
Lišaj koji je uzrokovan gljivičnom infekcijom javlja se na mjestu gdje je dijete bilo u kontaktu sa zaraženom životinjom i zatim se širi na druge dijelove kože. Kao što smo ranije spomenuli, žarišta su pojedinačna, okrugla ili ovalna, crvena, veličine obično 1-2 cm te izdignutog ljuskavog ruba, a kod djece se često javljaju u vlasištu.
Prevencija i liječenje lišaja – vrste tretmana
Liječenje se provodi ovisno o uzroku promjena koje nazivamo lišajevima.
Kožne promjene koje nastaju kao posljedica iritacije na hladnoću i vjetar mogu se spriječiti nanošenjem emolijensa (hidratantnih masti i krema) koje štite kožu.
“Lišajevi” koji su zapravo promjene vezane uz atopijski dermatitis zahtijevaju pravilnu njegu. Tijekom tuširanja se trebaju koristiti uljni sindeti te se moraju redovito nanositi kreme za vlaženje (emolijensi). U fazi pogoršanja atopijskog dermatitisa i pojave svrbeža treba primijeniti lokalnu protuupalnu terapiju (lokalnu kortikosteroidnu terapiju ili lokalnu terapiju imunomodulatorima). Roditelje i djecu je potrebno educirati kako da izbjegavaju kontakt sa alergenima i potencijalnim iritansima.
Ukoliko se na koži djeteta pojavi crvenilo kružnog oblika i izdignutog ljuskavog ruba, svakako se javite pedijatru. Ne primjenjujte prirodne lijekove poput jabučnog octa ili sode bikarbone. Ako se radi o gljivičnoj infekciji, ovaj tip terapije neće djelovati na uzročnika, a može dodatno izazvati crvenilo i iritaciju. Pedijatar će možda i posumnjati da se radi o ubodu krpelja, koji također može dovesti do infekcije kože, no ako postavi sumnju da se radi o gljivičnoj infekciji kože, tada će uputiti na mikološku obradu kako bi se postavila potpuna dijagnoza i identifikacija uzročnika.
Gdje i kako se uzima materijal za mikološku obradu?
- Mikološku obradu potrebno je učiniti u specijaliziranom mikološkom laboratoriju.
- Pet dana prije uzimanja uzorka promjena na koži se ne smije tretirati (da se ne dobije lažno negativan nalaz).
- Pretraga nije bolna, može biti lagano neugodna.
- Materijal za pretragu je strugotina ruba promjene ili nekoliko vlasi s korijenom vlasi (ukoliko su promjene lokalizirane u vlasištu ili u obrvama).
- Prvi dio nalaza se očita odmah – nativna mikološka pretraga.
- Materijal se zatim kultivira na posebnim podlogama i konačno se gljiva izolira u kulturi nakon 14 dana.
- Ako se u nalazu potvrdi gljivična infekcija, liječenje treba započeti što ranije.
Ukoliko se potvrdi prisutnost gljivica na koži, životinje s kojima je dijete bilo u kontaktu treba odvesti veterinaru i liječiti jer će u protivnom uzročnika širiti dalje. Djecu je potrebno učiti da ne dijele kape, češljeve i druge predmete za osobnu higijenu.
Lišajevi koji su zapravo gljivične infekcije kože, kose i noktiju se liječe antimikoticima (lijekovima protiv gljivičnih infekcija), bilo lokalnim ili sustavnim. Oblik liječenja ovisi o lokalizaciji promjena, stupnju oštećenja kože, dubini infekcije i vrsti uzročnika.
Pod lokalnu terapiju spadaju kreme protiv gljivica (poput Canesten kreme) te antimikotici sličnog oblika (masti, sprejevi, otopine).
Sustavni antimikotici su u obliku tableta i primjenjuju se kod gljivičnih infekcija vlasišta. Gljivične infekcije vlasišta kod djece mogu imati izrazito burnu kliničku sliku, jer osim površinskog sloja kože obično zahvate i folikul dlake te dublje strukture kože. Ukoliko liječenje ne počne dovoljno rano, upala može dovesti do stvaranja ožiljaka i alopecije (gubitka kose na zahvaćenom području). Sustavna primjena antimikotika je potrebna i kod gljivičnih infekcija noktiju kod odraslih (onihomikoze), a rjeđe kod ostalih gljivičnih infekcija kože, obično samo u slučaju da provođenje lokalne terapije ne dovede do odgovarajućeg učinka.
