Povraćanje kod djece je neugodna pojava prisilnog izbacivanja želučanog sadržaja koja može uzrokovati dehidraciju i poremećaj metabolizma, osobito ako traje duže. Povraćanje kod beba i male djece se može javiti samostalno, ali je dosta čest simptom u infekcijama probavnog trakta uz proljev s i bez povišene temperature. Infekcije su kod bebe i djece češće zbog toga što se imunološki sustav tek razvija pa je otpornost na njih slabija. Često se neposredno prije povraćanja javlja mučnina kod djece, odnosno neugodan osjećaj kojeg prati pojačano znojenje ili ubrzanje rada srca.
Uzroci povraćanja kod djece
Uzroci povraćanja kod djece su brojni, a ovise o dobi i imunološkoj otpornosti svakog djeteta. Najčešći uzrok povraćanja je crijevna viroza kod djece, ali mogu se pojaviti i drugi uzroci.
Crijevna viroza (virusni gastroenterokolitis)
Crijevne viroze su uz bolesti dišnog sustava najčešće akutne bolesti dječje dobi. Javljaju se kroz cijelu godinu, a vrlo su česte kod djece koja pohađaju vrtić. Smatra se da djeca u prosjeku dva puta godišnje mogu oboljeti od crijevne viroze, a ako su u kolektivu čak i četiri.
Virusi ulaze u organizam kapljičnim putem ili pak unošenjem preko nečistih ruku, predmeta, igračaka, duda varalica ili hranom. U organizmu se počnu razmnožavati i vezati za sluznicu crijeva koju oštete svojim toksinima te uzrokuju poremećaj metabolizma. Pritom iz organizma izlazi tekućina koja za sobom povlači i elektrolite koji su u njoj otopljeni, što se odražava učestalim tekućim, vodenim stolicama. Upravo su ovakve stolice vodeći simptom viroze probavnog trakta. U slučaju mučnine i povraćanja virusi se vežu za sluznicu gornjeg dijela probavnog trakta, jednjak i želudac.
Osnovni simptomi javljaju se na probavnom traktu, a to su:
- proljev (proljevaste, vodenaste stolice)
- više od tri stolice dnevno
- povraćanje
- mučnina
- bolovi u trbuhu
- nadutost
- opće loše stanje
- malaksalost zbog dehidracije
- ponekad se može javiti i temperatura
Uzročnici crijevnih viroza su virusi. Jedan od najčešćih (a ponekad i najopasnijih zbog moguće teške dehidracije) je Rota virus u Europi, odnosno Noro virus u SAD-u. Rota virusi ulaze u probavni trakt kapljičnim putem te se brzo šire od djeteta do djeteta, pogotovo u kolektivu. Uzročnici virusnih proljeva mogu biti i mnogi drugi virusi (primjerice Adeno i Echo). Osim kapljičnim putem prenose se direktnim kontaktom sa zaraženom osobom, predmetima ili konzumiranjem kontaminirane hrane ili pića. Zbog toga je higijena pri pojavi proljeva izuzetno važna (pranje ruku, njega, čišćenje igračaka i predmeta iz okoline). Neki se virusi javljaju sezonski, tako su Rota virusne infekcije češće zimi, a Noro u ljetno doba.
Trajanje crijevnih virusnih infekcija
Trajanje može biti različito ovisno o dobi djeteta, težini kliničke slike, vrsti uzročnika, imunitetu djeteta te mogućim komplikacijama. Što je dijete mlađe, simptomi su izraženiji i treba ozbiljnije pristupiti liječenju. Kod dojenčadi proljev, osobito kada je uzrokovan Rota virusom, može dovesti do teške dehidracije te je nužno da se beba liječi u bolnici što je dodatni stres za bebu i cijelu obitelj. Najčešće virusni proljevi prođu za tri do četiri dana, a ako je trajanje duže vjerojatno se radi o komplikaciji stoga je nužno posjetiti liječnika.
Infekcije probavnog trakta (gastroenteritisi, gastroenterokolitisi)
Infekcije probavnog trakta uzrokovane su mikroorganizmima, virusima i bakterijama koje svojim toksinima uzrokuju upalu sluznice probavnog trakta, a simptomi koji se pritom pojavljuju su proljev i povraćanje. Simptomi mogu biti blagi i trajati par dana, a mogu se pojaviti i ozbiljnjiji simptomi poput visoke temperature i dehidracije (najčešće kad su u pitanju bakterijski uzročnici). Što je beba mlađa simptomi mogu biti teži jer su bebe izuzetno sklone dehidraciji i imaju slabiju otpornost na mikroorganizme.
Gastroezofagealni refluks
Male bebe imaju fiziološku predispoziciju za refluks jer im je mišić između jednjaka i želuca još nedovoljno razvijen pa se hrana lako vraća. Konzumiraju uglavnom tekuću hranu koja se lakše izbacuje, a i položaj malih beba je uglavnom vodoravan (na leđima), što još više doprinosi refluksu. Kad beba dobro napreduje i ima simptome bljuckanja nakon jela ili manipulacije, ne govorimo o pravom refluksu nego o fiziološkom bljuckanju koje ne treba liječiti. Potrebno je pratiti napredak bebe i u slučaju promjena poduzeti odgovarajuće mjere.
Ako je beba na prsima, preporuča se postavljanje u kosi položaj da ne dođe do izbacivanja sadržaja nakon hranjenja. Nakon hranjenja bebu ne bi trebalo previjati niti dirati po trbuščiću jer sve to može izazvati neželjeni efekt bljuckanja. Ako je beba na adaptiranom mlijeku, osim kosog položaja preporučuje se specijalna formula protiv bljuckanja koja je nešto gušća pa se hrana teže vraća.
Kronične bolesti probavnog trakta
Ako je bljuckanje jače, dođe do povraćanja u luku, povraćanja nakon svakog obroka ili povraćanja čitavog sadržaja koji je beba pojela, potrebno je učiniti dijagnostičku obradu. Svakako je potrebno reagirati jer ovi simptomi mogu dovesti do bebinog pada na težini ili zastoja u razvoju.
Dijagnostičkom obradom se može postaviti dijagnoza:
- stenoze pilorusa – sužavanja izlaznog dijela želuca
- prirođene atrezije ili stenoze dijelova probavnog trakta – suženja dijelova probavnog trakta, najčešće jednjaka
- invaginacije – uvlačenja jednog dijela crijeva u drugo crijevo
- Hiršprungove bolesti – djelomični ili potpuni zastoj sadržaja u debelom crijevu
To su kronične bolesti probavnog trakta koje se liječe kirurški. Ako se na vrijeme postavi dijagnoza i provede operativni zahvat, beba će se oporaviti te nastaviti rasti i razvijati se.
Upala slijepog crijeva
Povraćanje može biti jedan od simptoma apendicitisa, upale slijepog crijeva koja se može javiti već u dječjoj dobi, no rijetko u dojenačkoj. Specifično je da djeca signaliziraju bol u donjem dijelu trbuha desno te se određenim testovima i ultrazvučnom pretragom može dokazati da je u pitanju upala slijepog crijeva. U tom slučaju potrebno je učiniti operativni zahvat.
Sepsa
Povraćanje ne mora biti simptom probavnih, već može biti i simptom drugih infekcija. Primjerice, sepsa (upalni odgovor organizma na infekciju) može uz visoku temperaturu i opće loše stanje biti praćena povraćanjem.
Povišenje intrakranijalnog tlaka
Povišenje intrakranijalnog tlaka često se manifestira povraćanjem. Do povećanja intrakranijalnog tlaka može doći zbog različitih razloga, primjerice zbog infekcije (meningitisi, meningoencefalitisi, encefalitisi) ili drugih bolesti središnjeg živčanog sistema. Meningitisi (upala moždanih ovojnica) i meningoencefalitisi (upala moždanih ovojnica i mozga) mogu biti uzrokovani virusima ili bakterijama i osim povraćanja djeca imaju visoku temperaturu, glavobolju, mučnine i općeg su lošeg stanja. Nužna je hospitalizacija u zaraznoj bolnici te, ovisno o uzročniku, infuzija i terapija, a da bi se otkrio pravi uzročnik (virus ili bakterija) potrebno je obaviti lumbalnu punkciju. Ljeti su česti meningitisi uzrokovani virusima (Entero, ECHO, Coxaky).
Ostale bolesti i stanja s povraćanjem
Nepodnošenje hrane, poremećaji prehrane te trovanje hranom i lijekovima mogu biti praćeni povraćanjem kod beba i male djece. Povraćanje se kod djece može javiti zbog sunčanice, odnosno stanja koje nastaje tijekom ljetnih vrućina kada su djeca dugo izložena suncu, a ne uzimaju dovoljno tekućine.
Nadalje, povraćanje se može javiti kod djece osjetljive na vožnju u automobilu, autobusu ili avionu. Za djecu koja u vožnji osjećaju mučninu i povraćaju moguće je nabaviti tablete ili sirup za prevenciju mučnine i povraćanja koji se daju neposredno prije puta kako bi se izbjegla ta vrlo neugodna pojava.
Povraćanje kod djece ponekad može biti od koristi, posebno kada organizam ima potrebu izbaciti iz sebe potencijalne toksine. U takvim slučajevima, tijelo aktivira zaštitni mehanizam povraćanja.
Dehidracija
Povraćanje je češće simptom neke druge bolesti, a najbolji pokazatelj da je stanje ozbiljno je dehidracija. Kad dijete povrati sve što pojede nekoliko puta zaredom bez ikakvog smirivanja i u nemogućnosti je zadržavati tekućinu, može doći do dehidracije.
Možete biti sigurni da je dijete dehidriralo ako se uz to pojave:
- umor
- razdražljivost
- suhoća kože i usta
- smanjena količina izlučivanja urina
U stanju dehidracije:
- dijete se osjeća zbunjeno i izgubljeno
- teško se budi
- osjeća bolove u trbuhu u mišićima
- može se pojaviti povišena tjelesna temperatura popraćena glavoboljom
Dehidracija je kod beba i male djece vrlo ozbiljan simptom. Kad dijete povrati sve što popije i ne može uzeti ništa na usta bez da to rezultira povraćanjem, postoji potreba za infuzijom (unošenjem tekućine i elektrolita kroz krvnu žilu), što je za bebu i malo dijete posebno stresno. Najvažnije je davati tekućine (vodu i rehidracijske otopine) naizmjence po sistemu: malo po malo, gutljaj, par minuta pauza, ponovo gutljaj. Potrebno je postupati po navedenom sistemu kako bi tekućina ostala u organizmu te da malo dijete ne mora u bolnicu na infuziju.
Dehidracija je metabolički poremećaj u organizmu kada se gubi tekućina, a s njom i elektroliti. Bebe i mala djeca osobito su sklona dehidraciji jer njihovi regulatorni mehanizmi nisu zreli, a gubitak tekućine i elektrolita čak i u maloj količini za njih predstavlja ozbiljan poremećaj.
Znaci dehidracije su:
- klonulost
- malaksalost
- suha koža i sluznice
- suh jezik i naslage na jeziku
- tamni podočnjaci oko očiju
- smanjena količina mokraće, tj. suhe pelene kod beba
- uvučena fontanela
Pri pregledu se može naći ubrzan rad srca i slabiji puls.
Dehidracija može biti blaga, umjerena i teška.
Manjak tekućine u ml/kg (postotak tjelesne težine)
| Težina | Dojenčad |
Znakovi |
| Blaga |
50 (5%)
|
Nešto više suha sluznica usne šupljine, pojačana žeđ, malo smanjeno mokrenje |
| Umjerena |
100 (10%)
|
Suha sluznica usne šupljine, tahikardija, smanjeno mokrenje ili dijete ne mokri, letargija, upale oči, fontanele, gubitak turgora kože |
| Teška |
150 (15%)
|
Isti kao kod umjerene plus brzi i slabi puls, nema suza, cijanoza, ubrzano disanje, kašnjenje kapilarnog punjenja, niski tlak, “šarena“ koža, koma |
Rehidracija
Pri gubitku tekućine zbog proljeva, povraćanja ili visoke temperature svakako treba odmah pristupiti rehidriranju bebe ili većeg djeteta. Rehidracija se provodi davanjem tekućine, uglavnom vode ili čaja uz pripravke elektrolita koji se otapaju u vodi. U upotrebi su različiti pripravci elektrolita dostupni u ljekarnama. Mnogi su u obliku praška koji se otapa u vodi, ali postoje i već gotove otopine ORS (oralna rehidracijska otopina) koje imaju točno određenu količinu soli i glukoze (prema odredbama Svjetske zdravstvene organizacije). Propisano je točno koja količina se primjenjuje pri određenom stupnju dehidracije djeteta.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da ORS otopine sadržavaju 60-75 mmol/L natrija i glukoze u količini od 75-90 mmol/L, što rezultira manjim osmolaritetom otopine (245 mOsm/L). Takve smjernice prigrlilo je Europsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) koje kao konačnu smjernicu za pripremu ORS-a navodi da koncentracija natrija treba iznositi 60 mmol/L, a osmolarnost otopine biti između 200 i 250 mOsm/L. To je preporuka koja se odnosi na rehidraciju djece u razvijenim zemljama.
Ako se dijete kod kuće ne uspije rehidrirati, ono je i dalje klonulo i malaksalo sa svim drugim znacima dehidracije, a povraćanje i proljev se ne zaustavljaju, sigurno se radi o teškoj dehidraciji. U tom slučaju potrebne su hospitalizacija i infuzija.
Povišena ili visoka temperatura
Mala djeca na infekcije probavnog trakta reagiraju povišenom ili visokom temperaturom. Visoku temperaturu treba snižavati prema svim uobičajenim naputcima, dakle davati antipiretike (lijekove za snižavanje temperature), tekućine i rashladiti dijete.
Često je pri povraćanju teško dati antipiretik na usta, stoga se preporučuje dati ga u obliku čepića, bilo da se radi o bebama ili većoj djeci. Svakako treba prvo pokušati rehidracijskim otopinama pa kada se povraćanje smiri dati lijek. Rehidracija je pri simptomima proljeva, povraćanja i visoke temperature izuzetno važna, jer organizam gubi tekućinu više nego kada je prisutan samo jedan od tih simptoma.
Kada imaju visoku temperaturu bebama i maloj djeci daju se antipiretici, i to u dva moguća oblika — čepići (supozitoriji) i sirupi. Poželjno je da roditelji već po dolasku bebe iz rodilišta nabave čepiće kako bi ih imali u slučaju potrebe. Dvije su osnovne vrste antipiretika koji se smiju dati bebama i maloj djeci, a to su paracetamolski antipiretici i ibuprofenski antipiretici. Istovremeno se ti lijekovi NE SMIJU davati, mogu se kombinirati samo naizmjenično. Acetilsalicilni preparati NIKAKO se ne smiju davati bebama i maloj djeci. Kada bolest prolazi razmaci visoke temperature bit će veći, a temperatura sve niža.
Uz lijekove svakako treba davati tekućinu, tuširati dijete ili primjenjivati mlake kupke i obloge dok lijek ne počne djelovati.
Proljev
Kada se jave i proljev i povraćanje vjerojatno je u pitanju infekcija probavnog trakta, a liječi se rehidracijom, pravilnom prehranom i terapijom, ovisno o uzročniku.
Mučnina
Mučnina obično prethodi samom povraćanju. Djeca teško mogu opisati mučninu, a najčešće je opisuju kao nelagodu i nagon za povraćanjem.
Bol u trbuhu
Bol u trbuhu često je prisutna u bolestima probavnog trakta. Kod malih beba bolesti želuca i crijeva, kao i bolovi u trbuhu, manifestiraju se kao grčevi (kolike). Beba je razdražljiva, plače, grči se te slabo jede i spava. Plač bebe tijekom kolika može biti izrazito jak i obično su roditelji jako uznemireni.
Dojenačke kolike su fiziološka pojava koja se spontano smiri nakon par mjeseci, a nastaje zbog različitih uzroka: nezrelog probavnog sustava, gutanja zraka pri hranjenju, naglog rastezanja bebinog želuca ili pak prečestog hranjenja. Ako su kolike izrazito jake, remete san i bebe i roditelja, beba ne napreduje ili slabije napreduje, a prisutno je i povraćanje — svakako se treba napraviti dijagnostika kako bi se isključile kronične bolesti.
Veća djeca kod povraćanja također osjećaju bolnost, bilo prije ili poslije povraćanja, a najčešće bolnost pokazuju oko pupka. Veća djeca kod upale slijepog crijeva mogu točno odrediti da ih najviše boli u desnom donjem dijelu trbuha, što je jako važno za postavljanje dijagnoze.
Što ako se povraća krv
Krv u povraćenom sadržaju ozbiljan je simptom, osobito ako je prisutna pri svakom povraćanju. Uzroci mogu biti različiti, od pucanja kapilara gornjeg probavnog trakta zbog naprezanja u povraćanju do ozbiljnog krvarenja. Potrebna je hitna dijagnostika u bolnici.
Liječenje povraćanja
U liječenju povraćanja prvo treba pristupiti rehidraciji, a ako se ona počne primjenjivati na vrijeme, može se izbjeći liječenje u bolnici. Tek kada se povraćanje smiri djetetu se može ponuditi lagana hrana. Ako povraćanje traje duže i dijete se ne može rehidrirati kod kuće, nužna je dijagnostika i liječenje prema uzroku.
Prevencija
Prevencija akutnih zaraznih bolesti probavnog trakta jako je važna. U prvom redu to je održavanje higijene prostora i pribora za bebe.
- Higijena kod dojenja – Majke koje doje trebaju posebno paziti na higijenu grudi i bradavica, osobito ljeti kada se svi dosta znoje i lako se razvijaju patogeni mikroorganizmi. Treba paziti da na bradavicama nema ranica niti upale, a ako se to pojavi treba na vrijeme liječiti.
- Higijena bebe – Bebama treba sterilizirati bočice i dudice varalice, a prije i poslije previjanja uvijek je potrebno oprati ruke. Povremeno treba dezinficirati stoliće i podloge za previjanje. Bebu svakako treba redovito prati i kupati, a nakon toga obući u čistu odjeću.
- Prokuhavanje vode – Vodu bi za bebe trebalo prokuhavati barem do šestog mjeseca starosti, davati gotove pripravke vode za bebe ili flaširanu vodu. Kod bebe koje su isključivo na prsima, do šestog mjeseca ne preporučuju se nikakve dodatne tekućine. Nakon šest mjeseci bebi možete dati vodu iz slavine pod uvjetom da ste sigurni da je ona ispravna.
- Priprema i čuvanje hrane – Potrebno je upotrebljavati samo svježe namirnice i pripremati ih prema uputama. Skladištenje kašica, praškastih pripravaka ili adaptiranog mlijeka treba biti strogo prema uputama na ambalaži — čuvati ih na suhom mjestu u kutijama ili posudama koje se mogu dobro zatvoriti. Hrana mora biti i na odgovarajućoj temperaturi koja je istaknuta na ambalaži, a vrlo je važno uvijek provjeriti rok trajanja. Sirovo voće i povrće prije konzumacije potrebno je dobro oprati.
- Pranje ruku – Kada je dijete veće treba ga učiti da prije jela opere ruke. Pri obavljanju nužda treba ga naučiti kako da se briše. Posebno je važno da se djevojčice nauče pravilno obrisati od naprijed prema natrag, a nakon toga da operu ruke.
Cijepljenje
Cijepljenjem se mogu prevenirati neke bolesti koje se manifestiraju povraćanjem, u prvom redu to su Rota virus infekcije. Za prevenciju Rota virusa bebe se mogu cijepiti već u najranijoj dobi pa do šestog mjeseca života. Cijepljenje nije obavezno, osim za rizičnu skupinu djece, ali se preporuča kako bi se izbjegla bolest i moguća hospitalizacija zbog dehidracije. Cjepivo se daje na usta što je za bebe (i roditelje) manje stresno i daje trajnu zaštitu.
Cijepljenje protiv H. influenze i Pneumokoka obavezno je u programu cijepljenja u Hrvatskoj, a time se preveniraju teške upalne bolesti koje imaju simptom povraćanja.
Preporuča se cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa (za djecu koja žive u krajevima gdje ima zaraženih krpelja, primjerice u podsljemenskoj zoni) te cijepljenje protiv meningitisa grupe B. Ta cjepiva nisu obavezna, ali sigurno štite dijete od određene bolesti.
