04.08.2021.

Vaginalne infekcije: uzroci, simptomi i dijagnoza

Vaginitis - opisuje niz stanja koji mogu uzrokovati infekciju ili upalu. Saznajte o simptomima, uzrocima i liječenju

Što je vaginitis (vaginalna infekcija)

Upala rodnice naziva se vaginitis i često je povezana s upalom vanjskog spolovila, tj. stidnice (vulve) te je njen stručni naziv vulvovaginitis. Sluznica rodnice izložena je raznim utjecajima i svakodnevno se u njoj nalaze određeni mikrobiološki uzročnici – svi zajedno čine normalnu floru rodnice. Obrambeni mikroorganizmi rodnice su laktobacili („mliječne bakterije”) koji zakiseljavaju rodnicu (pH rodnice je od 3,8 do 4,5) i time onemogućavaju razvoj infektivnih mikroorganizama koji dovode do razvoja simptoma vaginitisa.         

Kako prepoznati simptome vaginitisa

  • iscjedak iz rodnice
  • upalni iscjedak – bjelkastožute do zelene boje, različite gustoće (grudast, tj. sirast, pjenušav…) često praćen neugodnim mirisom
  • uredan iscjedak bjelkaste boje, uglavnom vodenast (pogotovo tijekom ovulacije – sredinom menstrualnog ciklusa), predstavlja prirodno ispiranje rodnice
  • svrbež i peckanje, osjećaj neugode u području rodnice i/ili vanjskog spolovila – mogu biti stalno prisutni ili se pojačavaju tijekom ili nakon spolnog odnosa
  • crvenilo rodnice i/ili vanjskog spolovila
  • peckanje pri mokrenju (dizurija)
  • bolni spolni odnosi (dispareunija)
  • oskudnije krvarenje iz rodnice – samo kod jačih upala.

Vrste vaginitisa

Infektivni

Uzrokovani mikroorganizmima, a to su i su najčešći oblici upale rodnice

Kandidijaza

Uzrokovana gljivicama Candida albicans, Candida glabrata, a simptomi su:

  • svrbež i crvenilo u području rodnice i vanjskog spolovila
  • gusti ili „sirasti” bjelkasti do žućkasti iscjedak
  • uglavnom bez specifičnog mirisa (moguć blaži neugodan miris)
  • blaža oteknutost vanjskog spolovila.

Vaginoza

Uzrokovana bakterijom Gardnerella vaginalis koja uzrokuje simptome:

  • ponekad bez simptoma (asimptomatska), a ponekad je prisutan izrazitiji svrbež i nadraženost te suhoća u području rodnice, naročito nakon spolnog odnosa ili menstruacije
  • bjelkasti do sivkasti ponekad i žućkasti vaginalni iscjedak
  • iscjedak je specifičnog mirisa po ribi

Vaginalna trihomonijaza

Uzrokovana parazitom Trichomonas vaginalis koji se prenosi uglavnom spolnim putem. Simptomi su:

  • pjenasti žućkasti iscjedak
  • neugodan miris iz rodnice
  • peckanje i svrbež u području spolovila
  • češće prisutni simptomi kod žena
  • bolni spolni odnosi (dispareunija)

Klamidijski vaginitis

Uzrok je bakterija Chlamydia trachomatis – najčešća spolno prenosiva bolest, prenosi se putem vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa. Karakteristike:

  • 50 % slučajeva infekcija kod žena je bez simptoma – uglavnom se slučajno otkrije ispitivanjem žena s učestalim upalama rodnice ili jajovoda ili kod obrade trudnica pri uzimanju cervikalnog brisa.
  • neuobičajeni iscjedak
  • blaži svrbež i peckanje na ulazu u rodnicu
  • bolni spolni odnosi
  • peckanje pri mokrenju
  • prigušeni bolovi u donjem dijelu trbuha – češći je uzročnik upale jajovoda te posljedične neplodnosti (steriliteta)
  • ponekad povišena tjelesna temperatura
  • nepravilna vaginalna krvarenja
  • neinfektivan – uzrokovan nedostatkom hormona estrogena, alergijskom reakcijom, autoimunim bolestima…

Alergijski vaginitis

Predstavlja alergijsku reakciju sluznice rodnice koja može biti uzrokovana spermicidnim pjenama, materijalima od kojih su napravljeni kondomi, tamponima, sapunima za intimnu njegu… Tipični simptomi su:

  • crvenilo i svrbež rodnice i vanjskog spolovila – uglavnom nisu praćeni sumnjivim iscjetkom
  • blaža natečenost vanjskog spolovila
  • suhoća rodnice
  • bolni spolni odnosi
  • simptomi nestaju prestankom izloženosti uzroku i/ili kraćim korištenjem kortikosteroidne kreme

Atrofični vaginitis

Javlja se u postmenopauzi nakon dugotrajnijeg nedostatka hormona estrogena, zbog čega dolazi do stanjenja sluznice rodnice i kože vanjskog spolovila, što uzrokuje pojačanu osjetljivost sluznice na vanjske utjecaje. Oslabljena je i funkcija laktobacila, što posljedično dovodi do porasta lužnatosti rodnice, a time i smanjene otpornosti na upale. Simptomi:

  • crvenilo i svrbež rodnice i vanjskog spolovila – uglavnom nisu praćeni sumnjivim iscjetkom
  • suhoća kože vanjskog spolovila i rodnice
  • bolni spolni odnosi
  • oskudna vaginalna krvarenja nakon pregleda ili spolnih odnosa – potrebno je javiti se liječniku radi isključivanja „opasnijih” razloga krvarenja u postmenopauzi

Vaginitis kod autoimunih bolesti

Npr. Sjogrenov sindrom, Lihen planus kod kojih se, između ostalog, zbog smanjenog lučenja vaginalnog sekreta razvija suhoća rodnice i vanjskog spolovila, a time je pojačana osjetljivost rodnice na vanjske utjecaje. Simptomi su:

  • bolni spolni odnosi
  • svrbež
  • peckanje
  • iscjedak uglavnom izostaje i znak je razvoja infekcije na osjetljivoj sluznici.

Što uzrokuje vaginalne infekcije

Za normalno funkcioniranje i zaštitu rodnice potrebno je „zadovoljiti” nekoliko uvjeta:

  • uredan broj „dobrih” bakterija Lactobacillus vaginalis – korištenjem antibiotika dolazi do smanjivanja broja laktobacila čime se smanjuje otpornost rodnice
  • uredna proizvodnja sluzi koja održava vlažnost rodnice i omogućava njeno ispiranje
  • pravilna razina hormona estrogena koji pozitivno djeluje na prehranu i količinu laktobacila te količinu vaginalne sluzi – kako je razina estrogena niža u trudnoći, menopauzi i kod korištenja hormonske kontracepcije, vaginitisi su nešto češći, kao i kod nepravilnih menstrualnih ciklusa.

Ostali razlozi bit će navedeni nešto kasnije u prevenciji vaginitisa.

Kako se liječi vaginitis

Nakon pregleda ginekologa bit će određena vrsta terapije. Najčešći oblik terapije su vaginalete (postavljaju se u rodnicu) ili vaginalne kreme s aktivnom supstancom (češće se mažu na vanjsko spolovilo, ali ima i preparata koji se posebnim aplikatorima postavljaju u rodnicu) koje se najčešće primjenjuju uvečer prije spavanja kako bi najveća količina lijeka ostala u rodnici, čime se poboljšava učinkovitost liječenja.

Ako se upale češće ponavljaju ili je prisutan teži slučaj, koriste se lijekovi u obliku tableta odnosno kapsula uz primjenu vaginaleta. U nekim slučajevima bitno je i korigirati prehranu.

Liječenje infektivnih vaginitisa

Kandidijaza (gljivična infekcija) rodnice:

  • vaginalete – po kemijskom sastavu su –azoli (flukonazol, klotrimazol, mikonazol…), nistantin
  • tablete ili kapsule – po sastavu su također -azoli i obično se uzimaju jednokratno uz kombinaciju s vaginaletama. Kod otpornijih slučajeva kandidijaze rodnice nekada se uzimaju i do šest mjeseci jednom tjedno.
  • kreme – po sastavu –azoli, koriste se dva puta dnevno po vanjskom spolovilu te time sprječavaju prodor gljivica iz debelog crijeva preko kože u rodnicu
  • smanjiti unos ugljikohidrata u prehrani – smanjuje se razvoj gljivica u debelom crijevu koje mogu inficirati rodnicu.

Vaginoze (Gardnerella vaginalis) i trihomonijaza rodnice (Trichomonas vaginalis):

  • vaginalete – najčešće je aktivna supstanca metronidazol, klindamicin, nifuratel, klotrimazol… – u prosjeku se koriste od 7 do 12 dana jednom uvečer
  • tablete – antibiotici metronidazol, klindamicin u trajanju od 7 do 10 dana
  • kreme za rodnicu – također po sastavu klindamicin ili nifuratel – koriste se 6 do 12 dana i apliciraju se jednom dnevno
  • često je potrebno liječiti i partnera.

Klamidijska infekcija:

  • tablete – najčešće se koriste antibiotici azitromicin, doksiciklin, eritromicin, klaritromicin, ..
  • vaginalete – dodaju se kao preventiva radi sprječavanja gljivične infekcije prilikom korištenja antibiotske terapije
  • potrebno je provesti preventivno liječenje partnera.

Neinfektivni vaginitisi – atrofični vaginitis, vaginitisi uz autoimune bolesti:

  • korištenjem vaginalnih pripravaka s niskim dozama estrogena
  • ovlaživači rodnice (lubrikanti)
  • kreme s kortikosteroidima – za vanjsko spolovilo, ne koriste se duže od dva tjedna
  • sapuni za intimnu njegu i hidratantne kreme koje održavaju elastičnost kože vanjskog spolovila.

Kada se obratiti liječniku

Kada se obratiti liječniku

Prilikom pojave i prepoznavanja navedenih simptoma vaginitisa potrebno je javiti se ginekologu koji će pregledom ustanoviti koja bi terapija bila učinkovita. Prilikom pregleda, osim uvida u stanje rodnice i vanjskog spolovila, možda će biti potrebno uzeti cervikalne i briseve rodnice, a može se učiniti i pregled brisa rodnice pod mikroskopom (nativni preparat – stupanj čistoće rodnice, prepoznavanje kandide, gardnerele ili trihomoasa). Prilikom posjete liječniku upoznat ćete se s načinom i dužinom upotrebe terapije. U većini slučajeva neće biti potreban kontrolni pregled, no o takvoj će vas potrebi obavijestiti liječnik.

Prevencija vaginitisa

Vaginitis se može prevenirati na nekoliko načina:

  • korištenje probiotika za rodnicu i crijeva – osiguravaju učinkovit broj korisnih bakterija u rodnici ali i u crijevu
  • odgovorno spolno ponašanje
  • korištenje zaštite pri spolnom odnosu – kondomi
  • redoviti ginekološki pregledi – uzimanje cervikalnih i briseva rodnice, pregled brisa rodnice pod mikroskopom (nativni preparat – stupanj čistoće rodnice, prepoznavanje kandide, gardnerele ili trihomoasa)
  • izbjegavanje hrane koja pospješuje razvoj mikroorganizama – ugljikohidrati kod gljivičnih infekcija
  • uredne higijenske navike – između ostalog voditi računa i o sredstvima za intimnu higijenu, čiji bi pH trebao biti prilagođen vaginalnom, jer uporaba lužnatih sredstava remeti pH, što pogoduje rastu patogenih mikroorganizama
  • pravovremeno otkrivanje i liječenje bolesti
  • pravilna regulacija kroničnih bolesti – npr. kod dijabetičarki su češće kandidijaze rodnice zbog slabije reguliranog šećera u krvi.

 

 

Rodnica je svakodnevno izložena vanjskim utjecajima, no istovremeno je i opskrbljena mehanizmima zaštite (laktobacilima, leukocitima, sluzi…) koji sprječavaju razvoj upale. Mnogo toga djeluje na količinu laktobacila u rodnici i, u onom trenutku kada su iz nekog razloga oslabljeni, omogućit će se razvoj patogenog mikroorganizma koji će razviti specifične simptome. Nije svaki iscjedak iz rodnice upalni iscjedak. Nekad je pojačani iscjedak normalan i ako nema drugih simptoma ne znači nužno upalu. Stoga je uputno kod pojave navedenih simptoma javiti se ginekologu kako biste dobili pravodobnu i kvalitetnu terapiju koju ponekad treba preventivno provesti i partner.

Članak napisao:

Duško Pall, dr. med

dr.med. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine. Od 2002-2006.g. je na specijalizaciji iz ginekologije i opstetricije u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici u Zagrebu. Tijekom specijalizacije polaže poslijediplomski tečaj endoskopske ginekološke kirurgije (laparoskopija, histeroskopija) Ian Donald, poslijediplomski tečaj ginekološko opstetričkog ultrazvuka u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu, te poslijediplomski tečaj kolposkopije u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica u Zagrebu. Od 2006-2015. godine radi u Općoj bolnici Ogulin i Općoj bolnici Karlovac na Odjelu ginekologije i opstetricije kao specijalist. Od kraja 2015. g. zaposlenik je Doma zdravlja Zagreb Zapad u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti žena u ambulanti na Srednjacima . Početkom 2019. stiče naziv užeg specijalista fetalne medicine i opstetricije. Kao vanjski suradnik trenutno radi u Poliklinici Gemini Plus kao i Specijalnoj bolnici Podobnik u Zagrebu. Aktivno sudjeluje na međunarodnim i domaćim kongresima kao i na tečajevima trajnog usavršavanja liječnika.

Ostali članci