Humani papiloma virus (HPV) je uzročnik koji se najčešće prenosi spolnim putem i postoje različiti tipovi tog virusa. To nije jedan virus već postoji oko 200 podtipova koji nisu jednakog potencijala za razvoj bolesti.
Određeni podtipovi su uzročnici raka vrata maternice, rodnice kod žena, odnosno anusa, grla kod muškaraca, a drugi su uzročnici pojave dobroćudnih promjena kože kao što su bradavice ili kondilomi.
Upoznajte se sa uzročnikom, načinom prijenosa te mogućnostima liječenja ukoliko je došlo do promjena uzrokovanih HPV virusima.
Ukoliko se dođe u kontakt s virusom ne znači da će nužno doći do razvoja bolesti. Najčešće se imunološki sustav zaražene osobe sam obrani i izbaci virus iz organizma. Samo manji dio virusa uspjeti će ući u stanicu, umnožiti se i izazvati određene bolesti.
Humani papiloma virus
Humani papiloma virus (HPV) se najčešće prenosi spolnim putem pa tako i najčešće promjene koje uzrokuje su upravo na spolnim organima. Prema potentnosti uzrokovanja prekanceroznih ili samo dobroćudnih promjena, osnovna podjela ove grupe virusa je na:
- HPV niskog rizika (tip 6, 11…) – uzročnici kondiloma ili bradavica genitalnog područja.
- HPV visokog rizika (tip 16, 18, 31, 33…) – uzročnici prekanceroznih promjena:
- kod žena – vrata maternice (CIN ili cervikalna intraepitelna neoplazija) ili karcinoma vrata maternice, rodnice ili stidnice,
- kod muškaraca – penisa, anusa i grla.
HPV virusi su najčešće prisutni kod mlađe spolno aktivne populacije (50% do 70%), no kako je potrebno od sedam do deset godina da izazove kancerozne promjene problemi se javljaju tek oko 35. do 45. godine života.
Kako se prenosi humani papiloma virus?
HPV virus se prenosi spolnim kontaktom, najčešće:
- vaginalnim,
- analnim,
- oralnim.
Također, on se prenosi i prilikom poroda s majke na dijete – vrlo rijetko ima utjecaj na zdravlje djeteta.
HPV virus se može prenijeti i preko dodira kože sa zaraženom osobom, najčešće ukoliko su prisutne mikroozljede ili veće rane kaže (najčešći prijenos HPV niskog rizika).
Kako jedno kraće vrijeme HPV virus može preživjeti izvan organizma, može se prenositi:
- rabljenim ručnicima,
- korištenje tuđeg donjeg rublja ili
- u prostorima u kojima se ne koriste kvalitetni postupci dezinfekcije kao u npr. saunama, solarijima, masažnim i kozmetičkim salonima.
Simptomi HPV
Tijekom same infekcije nema nikakvih simptoma dok se ne pojave “rezultati” infekcije i dugotrajnog djelovanja virusa. Simptomi HPV virusa su sljedeći:
- pojava bradavica ili kondiloma u području vanjskog spolovila, odnosno anusa, te na drugim dijelovima tijela,
- promjene na vratu maternice prilikom uzimanja PAPA testa (CIN I, II i III…),
- osjećaj suhoće u grlu,
- otežano gutanje,
- sukrvavi iskašljaj, a često se otkrije slučajno prilikom pregleda stomatologa.
Posljedice zaraze humanim papiloma virusom
Ukoliko je došlo do infekcije i razvoja promjena uzrokovanih HPV virusom najčešće je potrebno redovito praćenje promjena različitim testovima probira.
Ukoliko su promjene uzrokovane tipom HPV virusa iz visokorizične skupine najčešće se radi o prekanceroznim promjenama. Praćenjem tih promjena sprječava se razvoj ozbiljnijih posljedica, a to je razvoj karcinoma zaraženog područja.
HPV visokog rizika je prisutan u 99,7% slučajeva karcinoma vrata maternice.
Dijagnoza (test) za HPV
Najčešće spoznaja o infekciji HPV virusima je slučajan nalaz tijekom redovitog praćenja PAPA citološkog nalaza. Ukoliko se dijagnosticiraju bilo koje sumnjive promjene u daljnjoj obradi se dokazuje prisutnost HPV virusa.
Dijagnoza se može dobiti i uzimanjem uzorka s četkicom promjena za serotipizaciju HPV virusa, a kojom se dobiva točan tip virusa te pripada li grupi visokog ili niskog rizika. Kod muškaraca je to iz mokraćne cijevi, a kod žena sa vrata maternice, iz rodnice (s vanjskog spolovila).
- Dijagnostička metoda kojom se nadopunjuje patološki PAPA nalaz.
- Obavlja se uz pomoć kolposkopa, odnosno medicinskog instrumenta kojim se poput mikroskopa pod velikim povećanjem traže suspektne promjene vrata maternice, rodnice i vanjskog spolovila (vulvoskopija).
- Prilikom pregleda se koriste razrijeđena octena kiselina i jod koji će označiti područja sumnjiva na promjenu.
Penisoskopija i anusoskopija
- Obavlja se kod muškaraca, uz isti instrument kao kod kolposkopije, ali samo se gledaju promjene u području oko anusa i na muškom spolovilu.
Biopsija
- Uzimanje uzoraka sa sumnjivih promjena koje se šalju patologu na analizu.
Imunohistokemija
- Prisutnost određenih kemijskih markera kojim se može dokazati prisutnost i aktivnost HPV virusa u nalazima uzetih biopsijom.
Liječenje HPV
Ne postoji specifičan lijek kojim možemo u potpunosti eliminirati virus iz organizma pa tako isto vrijedi za infekcije HPV virusom. Postoji nekoliko postupaka i preparata koji imaju vrlo dobru uspješnosti i mogu ubrzati liječenje:
- Premazivanje tekućinama – nanose se jednom do tri puta tjedno na promjene, u prosjeku četiri do šest tjedana: podofilin, imiquimod, trikloroctena kiselina, 5 fluorouracil.
- Krioterapija, fulguracija – pothlađivanje tkiva tekućim dušikom, odnosno spaljivanje strujom mehanički odstranjuje promjene, a time i sijelo virusa. Ove metode dosta su uspješne.
- Operacijsko odstranjivanje promjena – biopsije vrata maternice tijekom kolposkopije osim što služi u dijagnostičke svrhe je i terapijska metoda.
- Operacijsko odstranjivanje kondiloma ili bradavica – radi se kod njihove izraženije rasprostranjenosti po spolovilu.
- Korištenja različitih dodataka prehrani koji stimuliraju rad imunološkog sustava – npr. imunoglukani koji pojačavajući imunološki sustav pojačavaju i sposobnost organizma u kvalitetnijoj eliminacija HPV virusa iz organizma
- Vagitoriji s eteričnim uljima čajevca, ravensare, eukaliptusa, klinčićevca – kod dugotrajnije upotrebe djeluju na pojačanu otpornost rodnice i brže liječenje kod infekcije virusima, ali i bakterijama i gljivicama. Terapije se provode do 6 mjeseci.
- Isoprinosine – tablete koje se kod nas vode kao dodatak prehrani, ali imaju dobar učinak na virusne uzročnike pa tako i na HPV. Terapija se u prosjeku uzima oko tri mjeseca.
Prevencija zaraze humanim papiloma virusom (HPV)
“Bolje je spriječiti nego liječiti” – stara izreka za koju u ovoj situaciji imate više kvalitetnih mogućnosti.
Načini prevencije HPV virusa su sljedeći:
- Preventivno cijepljenje dječaka i djevojčica protiv HPV infekcije prije nego započnu spolne odnose – od otprilike 8. razreda osnovne škole do 25 godine života. Učinkovitost oko 90% zaštita od razvoja kanceroznih promjena.
- Odgovorno spolno ponašanje – suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama, izbjegavanje česte promjene partnera ili spolnog odnosa sa zaraženim partnerom.
- Edukacija adolescenata i mladih o spolnom zdravlju
- Korištenje zaštite pri spolnom odnosu – kondomi, femidomi i sl.
- Korištenje probiotika za rodnicu i crijeva – osigurava se učinkovit broj korisnih bakterija u rodnici, ali i u crijevu.
- Redoviti ginekološki pregledi
- Prestanak pušenja i smanjeni unos alkohola
- Fizička aktivnost i život s manje stresa – pridonosi boljem obrambenim sposobnostima organizma, kao i uravnotežena prehrana.
HPV u trudnoći
HPV nema značajnije djelovanja na trudnoću. Prijenos virusa sa majke na dijete kroz posteljicu ili tijekom poroda je vrlo nizak i ne dovodi do oboljenja djeteta.
Ukoliko dođe do zaraze djeteta HPV-om tijekom poroda, imunološki sustav vrlo brzo odstrani virus te kod djeteta nema težih posljedica.
Ukoliko se tijekom obrade trudnoće na PAPA nalazu dijagnosticira nekakva lakša citološka promjena, ona se samo intenzivnije prati, ali ta promjena nema značajan utjecaj na tijek trudnoće.
Ukoliko se u ranoj trudnoći dijagnosticira teža promjena PAPA nalaza, u smislu karcinoma in situ, onda se ovisno o tjednima trudnoće (a u dogovoru sa ginekološkim onkologom) dogovora način praćenja trudnoće te kada je najbolje trudnoću dovršiti.
Najčešće su to tjedni kada je dijete sposobno za život izvan maternice, od 34. tjedna nadalje.
U situaciji ukoliko su vrlo izraženi kondilomi u rodnici ili na vanjskom spolovilu, u većini slučajeva se trudnoća završava carskim rezom kako dijete tijekom vaginalnog poroda ipak ne bi bilo u kontaktu s virusom.
Nakon poroda pristupa se rješavanju problema kod majke, ali najčešće nakon što prođe babinje tj. šest tjedana od poroda. Ovisno naravno, o problemu koji se uočio početkom trudnoće.
Humani papiloma virus je vrlo raširen pogotovu među mlađom spolno aktivnom populacijom. Edukacijom o spolnom životu i cijepljenjem uvelike će se smanjiti negativan utjecaj HPV-a na razvoj mogućih problema koje on uzrokuje, podjednako i na mušku i žensku populaciju.
Nažalost, kako je češće ugroženo žensko zdravlje, svjesnost muškaraca i zabrinutost oko ove problematike je na nižoj razini iako u širenju ove bolesti podjednako sudjeluju oba spola. Ostale mjere prevencije su također izvrsno oružje u borbi protiv karcinoma koje ovaj virus može uzrokovati.
Spoznaja o infekciji HPV-om ponekad izaziva neopravdani strah među populacijom zbog promjena koje se uoče u samom začetku. Redovitim praćenjem i kontrolama teško da će uspjeti doći do razvoja onoga najgoreg – karcinoma.
Kako je potrebno relativno dugo razdoblje od prvih prekanceroznih promjena do karcinoma, tako su prilagođeni i protokoli praćenja (npr. PAPA nalaz) koji iznose od četiri do šest mjeseci između dvije kontrole.
Nije problem ukoliko pacijentica ima HPV visokog rizika i nekakav CIN, a redovito se prati, već su problem pacijentice koje to znaju i zanemaruju pa se ne javljaju redovito na preglede nakon višegodišnje pauze. Problem mogu imati one žene koje se ne javljaju na redovite ginekološke preglede jer su to mjesta najčešćeg slučajnog otkrivanja infekcije humanim papiloma virusom.
