Dehidracija tijela nastaje kada se izgubi više tekućine nego što se unosi. Kada se u organizmu smanji normalna količina vode, istovremeno može doći i do poremećaja optimalne razine minerala (soli) i šećera, što će dodatno poremetiti normalno funkcioniranje stanica i tkiva.
Klimatski uvjeti, količina fizičke aktivnosti (posebno pri visokim temperaturama) te smanjen unos tekućine doprinose razvoju dehidracije. Osim toga, dehidracija može nastati kao posljedica bolesti kao što su intenzivno povraćanje i/ili proljev, ili pak pojačano znojenje zbog povišene tjelesne temperature.
Količina tekućine u organizmu je vrlo precizno regulirana i organizam čitavo vrijeme prati i održava balans unosa i izlučivanja tekućine putem bubrega. Kod zdravih odraslih osoba, mehanizam održavanja tog balansa je vrlo učinkovit. Međutim, to ne vrijedi za malu djecu i starije osobe, stoga su te dvije skupine sklonije razvoju dehidracije.
Uloga vode u organizmu
Voda čini od pola do četiri petine težine zdravog ljudskog tijela, ovisno o udjelu mišićne mase. Voda se smatra esencijalnim nutrijentom za ljudsko tijelo, to znači da se mora redovito unositi. Za razliku od nekih drugih nutrijenata, kao što su pojedini vitamini, čiji se nedostatak u organizmu ne mora očitovati mjesecima ili čak godinama, nedostatak vode se očituje vrlo brzo.
Čovjek bez vode može preživjeti tek nekoliko dana. Brojne su uloge vode u organizmu:
- služi kao otapalo za brojne tvari
- služi kao građevni materijal
- koristi se u biokemijskim reakcijama
- prenosi nutrijente
- pomaže u održavanju temperature tijela
- održava oči i zglobove vlažnima
- pomaže probavi
- ispire otpadne tvari i toksine iz organizma
- pomaže održavati kožu zdravom.
Uzroci dehidracije
Više je mogućih razloga dehidracije, a neki od najčešćih su:
- povraćanje, proljev
- vrućica
- prekomjerno znojenje
- povećan gubitak tekućine putem bubrega.
Povraćanje, proljev
Dehidracija je često posljedica zarazne bolesti, odnosno infekcije probavnog sustava kao što je akutni virusni gastroenteritis, koji je praćen povraćanjem i/ili proljevom.
Vrućica
Povišena temperatura tijela povećava potrebe za tekućinom. Za svaki stupanj tjelesne temperature iznad 38°C, iz organizma se gubi 10% više tekućine nego pri normalnoj tjelesnoj temperaturi.
Poseban rizik za dehidraciju predstavlja stanje kada je infekcija istodobno praćena i visokom temperaturom i proljevom ili povraćanjem, a to je osobito često kod djece.
Prekomjerno znojenje
Osoba može dehidrirati zbog prekomjernog znojenja uslijed povišene temperature okoliša ili tijela, fizičke aktivnosti ili nošenja teških tereta pri visokim temperaturama okoliša.
Djeca i adolescenti su pod posebnim rizikom od dehidracije uslijed visokih temperatura okoliša, jer su skloni ignorirati simptome dehidracije, odnosno često ih ne znaju prepoznati i adekvatno reagirati.
Povećan gubitak tekućine putem bubrega
Dehidracija može nastati kao posljedica konzumacije prevelike količine alkohola koji djeluje kao diuretik, što znači da potiče izlučivanje tekućine iz organizma.
Ako osoba boluje od dijabetesa i ima visoke razine glukoze u krvi, pod rizikom je za razvoj dehidracije. Naime, bubrezi se u stanju povišenog šećera u krvi pokušavaju riješiti viška glukoze stvaranjem veće količine urina, pa lakše dolazi do dehidracije.
Također, do dehidracije može doći uzimanjem određenih lijekova koji povećavaju gubitak vode putem bubrega.
Rizične skupine
Za zdrave odrasle osobe s neometanim pristupom vodi šanse za dehidraciju su minimalne. Međutim, određene skupine ljudi su pod povećanim rizikom za razvoj dehidracije, a to su:
- Novorođenčad i dojenčad zbog male tjelesne težine i nezrelosti organizma, osjetljivi su na gubitke čak i najmanjih količina tekućine.
- Trudnice koje imaju hiperemezu u trudnoći, što je stanje karakterizirano mučninom, povraćanjem s dehidracijom i poremećajem elektrolita, koje nastaje kao rezultat hormonalnih promjena u trudnoći.
- Osobe s kroničnim bolestima kao što su hiperglikemija, bolesti bubrega, dijabetes, alkoholizam, određene psihijatrijske i neurološke bolesti.
- Osobe koje uzimaju određene lijekove za srce ili dijabetes koji djeluju tako da putem bubrega potiču izlučivanje elektrolita ili glukoze, što sa sobom povlači i vodu. To može dovesti do dehidracije, posebno ako osoba ne uzima dovoljno tekućine ili je doza lijeka previsoka.
- Sportaši su pod rizikom od gubitka velikih količina tekućine putem znojenja, posebno u slučajevima kada dugo vježbaju.
- Osobe koje piju puno napitaka s kofeinom kao što su kava, energetska pića i čajevi s kofeinom, jer kofein, kao i alkohol, djeluje tako da pojačava izlučivanje vode iz organizma (diuretsko djelovanje).
- Starije osobe – pod osobitim su rizikom iz mnogo razloga: jer slabije osjećaju žeđ, često imaju stanja koja dodatno smanjuju osjećaj žeđi ili otežavaju unos tekućine, poput slabije pokretljivosti, moždanog udara ili poremećaja gutanja, često uzimaju lijekove koji povećavaju potrebu za unosom dodatne tekućine. Starenjem se smanjuje kapacitet bubrega za koncentriranje mokraće, što smanjuje sposobnost tijela da zadrži tekućinu i dovodi do povećanog gubitka putem bubrega.
Simptomi dehidracije – blaga, umjerena i teška dehidracija
S obzirom na volumen izgubljene tekućine, dehidracija može biti:
- blaga (gubitak do 3-5%), što okvirno odgovara gubitku od 30 ml/kg tjelesne težine djeteta, odnosno 50 ml/kg tjelesne težine dojenčeta.
- umjerena (gubitak 6 -10%), okvirno odgovara gubitku od 50 ml/kg tjelesne težine djeteta, odnosno 100 ml/kg tjelesne težine dojenčeta
- teška (gubitak 10-15%).
Procjena turgora kože može nam dati grubu informaciju o stanju hidracije tijela. Turgor je elastična napetost tkiva koja nastaje pritiskom tekućine unutar tkiva. Kod normalnog turgora nema dehidracije ili je ona tek vrlo blaga.
Turgor se provjerava tako da se koža na hrptu šake odigne prstima, malo zadrži u tom položaju i nakon nekoliko sekundi otpusti. Potom se promatra povratak kože:
- kod normalnog turgora, koža će se unutar 3 sekunde vratiti u početni položaj
- kod smanjenog turgora koža će dulje ostati odignuta i nabrana, ovisno o stupnju dehidracije.
Simptomi dehidracije kod djece i beba
Kod malih beba u prvim tjednima i mjesecima života, posumnjat ćemo na dehidraciju ako postoji podatak o problemima s unosom mlijeka i dobivanjem na težini, ako beba nema dovoljan broj mokrih pelena, ako ima povišenu tjelesnu temperaturu te ako ima učestali proljev ili povraćanje.
Blaga dehidracija djece i beba
- dijete je aktivno i ponaša se kao inače
- suh jezik
- redovita prozirna mokraća
- žeđ.
Umjerena dehidracija djece i beba
- dijete je iritabilno, no i dalje aktivno
- tek naznačeno uvučena fontanela
- suha usta i jezik
- blago smanjeno mokrenje, moguća mutna mokraća ili tamna mokraća
- blago smanjen turgor kože
- blago ubrzan puls i disanje.
Teška dehidracija djece i beba
- dijete je kao omamljeno, izgleda bolesno, nije aktivno
- jako ubrzan puls i disanje
- jako uvučena fontanela (“mekano mesto” na bebinoj glavi)
- upale oči
- odsutnost suza
- jako smanjeno mokrenje
- jako smanjen turgor kože.
Simptomi dehidracije kod odraslih
Dva rana znaka dehidracije kod odraslih jesu žeđ i tamnija boja urina. To je mehanizam uz pomoć kojega tijelo komunicira da je potrebno povećati unos tekućine kako bi se se održao balans.
Drugi simptomi dehidracije kod odraslih mogu biti:
- omaglica, vrtoglavica
- glavobolja
- umor
- suha usna šupljina, usta i oči
- suha koža
- oskudno mokrenje.
Teška dehidracija kod odraslih je, kao i kod djece, obilježena smanjenim mokrenjem, omamljenošću, osoba ima upale oči, suha usta i jezik, ubrzano diše i ima jako ubrzan puls.
Kronična dehidracija je ona koja traje kroz dulji vremenski period. Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može doći do komplikacija. Kod može doći do poremećaja funkcije bubrega, povećanog rizika za infekcije mokraćnim puteva i stvaranje bubrežnih kamenaca. Također može doći do oštećenja mišića i konstipacije.
Simptomi dehidracije kod starijih osoba
Dehidracija kod starijih osoba je čest problem. Istraživanja su pokazala da je dehidracija među 10 najčešćih dijagnoza kod hospitaliziranih osoba starijih od 65 godina.
Dehidracija kod starijih osoba rjeđe nastaje kada su u pitanju pokretne i vitalne starije osobe. Međutim, starije osobe koje su slabije pokretne, kao i štićenici domova za starije i nemoćne, pod velikim su rizikom za razvoj dehidracije.
Najčešći simptomi dehidracije kod starijih osoba jesu:
- umor ili letargija
- upale oči
- smanjeno mokrenje
- promjena krvnog tlaka i pulsa
- hladne ruke i noge
- slabost mišića
- grčevi mišića
- ispucale usne
- nakupljanje guste sline u kutovima usana
- glavobolja
- omaglica
- mučnina
- zbunjenost
- zaboravljivost
- ubrzano disanje.
Dijagnoza dehidracije
Dijagnoza dehidracije se postavlja na temelju podataka o smanjenom unosu tekućine ili podataka o povećanom gubitku tekućine (npr. proljev i/ili povraćanje) te na temelju simptoma i znakova dehidracije.
U slučaju da znakovi dehidracije upućuju na umjerenu ili tešku dehidraciju kod dojenčeta ili malog djeteta te kod starije i bolesne osobe, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.
Liječenje dehidracije
Liječenje dehidracije se provodi kod kuće, kroz usta ili peroralno s otopinom za rehidraciju, ili u bolnici, subkutanom (hipodermokliza) ili intravenskom infuzijom.
Liječenje dehidracije kod djece i beba
Blaga, čak i umjerena dehidracija kod djece koja surađuju, ne gube puno tekućine te mogu unositi tekućinu na usta, liječi se kod kuće, uz dogovor s nadležnim liječnikom:.
- ako se radi o blagoj dehidraciji kod dojenčeta koje je na majčinom mlijeku, dovoljno je češće nuditi dojku kako bi se povećao volumen tekućine koji dijete unosi
- za ostalu djecu, za liječenje dehidracije se koristi otopina za oralnu rehidraciju (ORS) kao što je rehidromiks.
Davanje vode ili čaja u svrhu liječenja dehidracije kod djece se ne preporuča, jer može pogoršati stanje. Za liječenje dehidracije treba isključivo koristiti otopinu glukoze i elektrolita, ili skraćeno ORS.
Rehidromiks (rehidromix)
ORS je otopina šećera glukoze i elektrolita koji se nalaze u idealnom omjeru koji omogućuje brzu nadoknadu tekućine putem crijeva.
Kako napraviti rehidromix ili drugu ORS otopinu za rehidraciju?
Važno je slijediti točne upute proizvođača kako bi se napravila otopina točno optimalne koncentracije za rehidraciju. Prah iz pojedine vrećice ORS-a, sukladno uputama s kutije pojedinog proizvođača, potrebno je pomiješati sa 200 ml ili 250 ml prokuhane i na sobnu temperaturu ohlađene vode. Svježe pripremljeni ORS može se do 24 sata čuvati u hladnjaku.
ORS za djecu
S obzirom da je ORS slatko-slana otopina, djeca ga često odbijaju ako nema dodanih aroma i/ili sladila.
Iz toga razloga na tržištu postoje posebne otopine kao što je rehidromiks za bebe i rehidromiks za djecu, REHIDROMIKS® Kids s okusom naranče ili Fitobimbi Reidrato koji se u okusu banane može davati bebama već od 6 mjeseci života.
Također postoje i gotove otopine za rehidraciju djece.
Upute za rehidraciju uz pomoć ORS-a
Kod blage do umjerene dehidracije koja se liječi kod kuće, upute su sljedeće:
- rehidracija treba biti brza, unutar 3-4 sata
- unutar 3-4 četiri sata potrebno je nadoknaditi 50 -100 ml ORS-a po kg tjelesne mase, ovisno o stupnju dehidracije.
Primjerice, dijete koje ima 15 kg, unutar prvih 3-4 sata treba popiti 750 ml ORS-a. ORS se daje polagano na žlicu ili špricu., a 1 žlica ili 5 ml ORS-a daje se svakih 5 minuta.
Svaku proljevastu stolicu ili povraćanje potrebno je nadoknaditi sa dodatnih 60-120 ml ORS-a.
Ako dijete povrati ORS, za 20-30 minuta treba ponovno pokušati s postepenim unosom malih količina tekućine na žlicu ili špricu.
Ako postoje znakovi dehidracije kod djece, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć. Dijete treba odvesti u najbližu hitnu službu ako:
- se radi o malom dojenčetu
- se radi o djetetu koje boluje od teške kronične bolesti
- nije moguće dijete rehidrirati na usta (obilno povraćanje, odbijanje ili drugi razlozi)
- je dijete lošeg općeg stanja
- sumnjate na tešku dehidraciju
- ste zabrinuti.
Liječenje dehidracije kod odraslih
Odraslim zdravim osobama sa znakovima blage i umjerene dehidracije preporuča se redovito uzimanje što veće količine ORS-a ili drugog napitka s elektrolitima radi nadoknade tekućine i elektrolita.
U slučaju da znakovi dehidracije upućuju na tešku dehidraciju, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.
Liječenje dehidracije kod starijih osoba
Kod starijih osoba ozbiljna dehidracija može nastupiti brže, s obzirom na smanjene kapacitete organizma. Kod blage dehidracije potrebno je povećati unos redovitim davanjem manjih količina tekućine. Ne preporučuje se unos velike količine tekućine odjednom.
Ako osoba ne može tolerirati unos tekućine ili kontinuirano gubi tekućinu, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.
Prevencija dehidracije
Prevencija dehidracije kod dojenčadi odnosi na redovito i često dojenje na zahtjev, a za veće dijete koje jede i drugu hranu, redovitim nuđenjem vode između obroka, sukladno aktivnosti i temperaturi okoliša.
U slučaju povišene temperature tijela ili okoliša postoji povećana potreba za tekućinom i elektrolitima i potrebno je povećati unos tekućine.
Tijekom ljetnih mjeseci ne zaboravite na putovanje ponijeti dodatne količine tekućine i vrećice za pripremu ORS-a za djecu.
- Već kod pojave i samo jednog proljeva i/ili povraćanja, potrebno je odmah početi nuditi ORS ili otopinu za oralnu rehidraciju, jer to može prevenirati nastanak dehidracije.
- Prevencija dehidracije kod starijih osoba je posebno važna za očuvanje njihovog zdravlja i funkcioniranja.
- Starije osobe, pri normalnim temperaturama tijela i okoliša, trebaju konzumirati oko 1700 ml tekućine na dan.
- Stariju osobu treba podsjećati i poticati na redoviti unos tekućine i naravno, omogućiti joj jednostavan pristup tekućini.
Prevencija je posebno važna za starije osobe koje su teže pokretne, koje imaju kronične bolesti te uzimaju lijekove za izlučivanje tekućine iz organizma.
Moguće komplikacije i opasnosti dehidracije
Ako se dehidracija ne prepozna na vrijeme, odnosno ne liječi, može dovesti do teških i po život opasnih posljedica kao što su otok mozga s poremećajem svijesti i konvulzijama, oštećenje bubrega, šok i dr.
Dehidracija tijela je stanje kada u tijelu nedostaje tekućine i elektrolita. Kod zdrave odrasle osobe koja ima nesmetan pristup vodi, dehidracija nastaje tek u ekstremnim uvjetima, kao što je prolongirana fizička aktivnost pri visokim temperaturama okoliša i sl.
Međutim, kod djece i starijih osoba dehidracija može nastati vrlo lako i to u normalnim uvjetima, stoga je kod njih osobito važna prevencija dehidracije. Isto tako, već na prvi znak povećanih potreba za tekućinom (proljev, povraćanje, povišena temperatura tijela ili okoliša) nužno je proaktivno nadoknađivati tekućinu i elektrolite, prema uputama iz ovog članka, kako bi se spriječio razvoj teške dehidracije.
Idealna otopina za nadoknadu tekućine i elektrolita kroz usta je otopina za rehidraciju ili ORS, koji bi trebao biti obavezni dio svake kućne ljekarne.
