Tjemenica - Seboroični dermatitis kod djece i odraslih

Seboroični dermatitis (Dermatitis seborrhoica) je kronična upala kože koja se javlja na seboroičnim zonama, odnosno područjima kože gdje su najbrojnije žlijezde lojnice:

• vlasište
• obrve
• koža lica, osobito između nosa i usta
• brada
• središnji dijelovi prsnog koša
• leđa
• područje oko pupka
• prepone

Seboreja je pojam koji se u medicinskoj literaturi odnosi na pojačanu aktivnost lojnih žlijezdi, dok je u svakodnevnom govoru „imam seboreju” skraćeni naziv za ”imam seboroični dermatitis”. 

Kada se javlja seboroični dermatitis?

Seboroični dermatitis javlja se u dječjoj i odrasloj dobi. U djece se obično javlja u najmanjih i to u prva tri mjeseca života, potom se može javiti u pubertetu s početkom hormonske aktivnosti. U odraslih osoba se može javiti u svakoj dobi, u oba spola, nešto češće u muškaraca.

Kako izgleda seboroični dermatitis?

Klinička prezentacija seboroičnog dermatitisa u male djece i odraslih osoba se razlikuje.

Seboroični dermatitis kod beba

• Kod beba se prve promjene obično javljaju u vlasištu pojavom masnih ljuski koje se lako skidaju (tjemenica kod beba). Po skidanju ljuski može se vidjeti crvenilo i vlaženje kože, a isti tip promjena može se javiti na obrvama (tjemenice na obrvama).
• Promjene se mogu širiti na lice, iza uški, oko obrva, na području između nosa i ustiju, a često se nalaze i u naborima kože, osobito u pelenskoj regiji i koži prepona. 
• Može biti zahvaćena koža oko pupka i pazuha. 
• Seboroični dermatitis kod beba obično nije udružen sa svrbežom i spontano prolazi do trećeg mjeseca života. Ukoliko je prisutan svrbež, potrebno je isključiti atopijski dermatitis. 
• Tjemenica može trajati i duže, no tada je obično udružena s atopijskim dermatitisom.
• Tjemenica kod starije djece (starije od godinu dana) traži pregled pedijatra jer je često potrebno isključiti gljivičnu infekciju vlasišta (zaraza od zaražene životinje).
• Seboroični dermatitis u pubertetu odgovara seboroičnom dermatitisu odrasle dobi.

Seboroični dermatitis kod odraslih

Kod odraslih bolest ima kronično recidivirajući tijek, što znači da bolest traje godinama i izmjenjuju se razdoblja poboljšanja i pogoršanja. Seboroični dermatitis može biti različitog intenziteta, od blagog oblika do izrazito teškog oblika dermatitisa koji bitno utječe na kvalitetu života oboljele osobe.

• Promjene se javljaju na seboroičnim područjima kože kao što su vlasište, koža oko nosa i usta, obrva, kapaka, iza uški, središnji dijelovi prsa i leđa, nabori kože na području dojki te koža pazuha. 
• U vlasištu se seboroični dermatitis (seboreja vlasišta) očituje kao lagano ljuštenje bez upale kože (suho vlasište, suha prhut) ili kao ružičasto-crvena žarišta različitih oblika i veličina prekrivena blijedo-žutim suhim ili masnim ljuskama (masna prhut). Nerijetko se zbog svrbeža vlasišta javljaju i kraste. 
• Na rubu kapka može se javiti crvenilo uz ljuskanje i/ili žućkaste kraste (seboroični blefaritis). 
• Na koži lica (seboreja lica) ili drugih dijelova tijela koja nisu obrasla dlakama seboroični dermatitis očituje se u vidu ružičasto-crvenih žarišta, nekad u razini kože, a nekad lagano uzdignutih, obično uz žućkaste ljuske na površini. 
• Od subjektivnih smetnji osobe često navode svrbež različitog intenziteta (najčešće na tjemenu), osjećaj peckanja ili žarenja (češće na koži lica). 

Uzroci seboroičnog dermatitisa

Razlog nastanka seboroičnog dermatitisa kod beba je nejasan. 

Mogući uzroci nastanka seboroičnog dermatitisa kod beba:

• pojačana produkcija loja zbog djelovanja majčinih hormona
• fiziološka kolonizacija kože s kvascem Pityrosporum ovale (u literaturi se često nađe i drugi naziv za ovaj kvasac, Malassezia spp). 

U odraslih se seboroični dermatitis javlja kod osoba s nasljednom predispozicijom (otac ili majka također imaju seboroični dermatitis). 

Uzroci nastanka seboroičnog dermatitisa kod odraslih:

• nasljedna sklonost
• utjecaj hormona (androgeni muški spolni hormoni djeluju na pojačanu aktivnost žlijezda lojnica)
• pojačana produkcija loja (seboreja) može se naći kod 50% bolesnika
• fiziološka kolonizacija kože s kvascem Pityrosporum ovale
• emocionalni stres
• prehrana (na primjer, jako začinjena hrana, masna hrana, alkohol)
• pušenje, već i sam boravak u zadimljenim prostorijama
• klima (zimi često dolazi do pogoršanja promjena na koži)
• udružene bolesti (na primjer, Parkinsonova bolest i neke druge neurološke ili psihijatrijske bolesti)
• oslabljen imunitet (na primjer, transplantacija organa ili HIV infekcija)
• neki lijekovi (na primjer, neki lijekovi koji se koriste kod psihijatrijskih bolesti, sintetički androgeni lijekovi, neki lijekovi za epilepsiju i slično)

Liječenje

Liječenje seboroičnog dermatitisa kod beba

Budući da seboroični dermatitis kod beba najčešće nije udružen sa subjektivnim simptomima (svrbež) i prolazan je, za liječenje se savjetuje kvalitetna njega kože. 

• Za seboroični dermatitis lica kožu lica prebrisati blazinicom natopljenom vodom, fiziološkom otopinom ili termalnom vodom u spreju. Dobro, ali nježno posušiti i nanijeti zaštitnu kremu za vlaženje kože koja ima oznaku da se može primijeniti u najranijoj dobi. 
• Ako su simptomi intenzivniji (crvenilo i ljuskanje lica), kratkotrajno se može primijeniti krema na bazi antimikotika (obično dva puta dnevno kroz sedam dana) da se smiri aktivnost kvasca Pityrosporum ovale.
• Ako se uz crvenilo lica javi vlaženje i svrbež, pod nadzorom liječnika, pedijatra ili dječjeg dermatologa uvest će se kratkotrajno i protuupalna terapija (obično lokalni kortikosteroid blage skupine uz lokalni antibiotik).
• Seboroični dermatitis vlasišta kod beba (tjemenica) može trajati i nakon trećeg mjeseca života. Savjetuje se vlasište natopiti dječjim uljem, ostaviti ulje u vlasištu 20-ak minuta do dva sata, a potom nježno blazinicom, mekom četkicom ili češljem za tjemenicu iščešljati vlasište. Obično se savjetuje primjena prirodnih ulja, poput bademovog, maslinovog ili kokosovog. Ako je upala jače izražena, zna se dogoditi da se uz ljuske skine i pramen kose, što roditelje zna zabrinuti. No, ne brinite jer je to prolazno i očekuje se spontani rast kosice. 
• Na tržištu se nalaze odlični šamponi za liječenje tjemenice kod djece koji sadrže niske koncentracije antimikotika i niske koncentracije salicilne kiseline (koje su dozvoljene za primjenu u ovoj dobi).  Ako su ljuske deblje, prije primjene šampona moguće je nanijeti kremu za tjemenicu, ona djeluje kao maska koja omogućuje lakše odljepljivanje ljuski, a djeluje i protuupalno.

Liječenje seboroičnog dermatitisa u odrasloj dobi

Za početak je važno naglasiti da se seboroični dermatitis u odrasloj dobi obično aktivira u stresnim životnim razdobljima. Upravo je zato vrlo važna higijena života, zdrava uravnotežena prehrana, dovoljno sna i kvalitetno nošenje sa stresom. U prehrani se savjetuje izbjegavanje alkohola, dima cigarete, gaziranih pića te začinjene i masne hrane. Dobar učinak za smirivanje seboroičnog dermatitisa u odrasloj dobi imaju vitamini B skupine.

• Za seboroični dermatitis vlasišta savjetuje se primjena šampona za seboroični dermatitis koji u svome sastavu imaju antimikotik zbog učinka na kvasac Pityrosporum ovale. Odličan učinak imaju i šamponi sa selenijevim sulfidom, sumporom, cink-pitrionom, salicilnom kiselinom, katranom i slično.
• Ako su ljuske jače zalijepljene, vlasište je moguće natopiti uljem ili mašću uz niske koncentracije salicilne kiseline. Takvu uljnu kapu trebalo bi držati pod najlon kapom u trajanju od nekoliko sati. Na tržištu se nalaze i gotove kreme koje se uzimaju u kombinaciji sa šamponima i nanose 20-ak minuta do dva sata prije šamponiranja. 
• Ako je upala u vlasištu jača, često udružena sa svrbežom vlasišta, liječnik će savjetovati i kortikosteroidnu kremu, povremeno u kombinaciji s lokalnim antibioticima ili salicilnom kiselinom.
• Za seboroični dermatitis kože lica savjetuje se kvalitetna njega kože lica, često uz dodatak lokalnog antimikotika. Izbor dobre kreme za seboroični dermatitis lica je individualan. Uvijek bi trebalo birati kvalitetnu kozmetiku koja će navlažiti kožu lica, a pri tome je ne zamastiti. Birajte nježne teksture krema, često one koje imaju oznaku „za senzitivnu, osjetljivu ili intolerantnu kožu”.
• Od protuupalne terapije u dogovoru s liječnikom može se uvesti lokalna terapija imunomodulatorima (takrolimus i pimekrolimus). Lokalna kortikosteroidna terapija se ne savjetuje za liječenje seboroičnog dermatitisa lica zbog mogućeg posljedičnog razvoja steroidnog dermatitisa.

Ostale vrste dermatitisa

Dermatitis je opći pojam koji opisuje upalu u koži. Različiti su uzroci dermatitisa, a simptomi mogu biti crvenilo, oteklina, ljuskanje, vlaženje ili suhoća kože. Akutni dermatitis je obično karakteriziran vlaženjem, a kronični, duže trajajući dermatitis, zadebljanjem (lihenifikacijom) kože. U nekih dermatitisa (poput atopijskog dermatitisa) prisutan je svrbež, a u drugih (poput iritativnog kontaktnog dermatitisa) glavni simptom može biti peckanje kože.

Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis je najčešća dječja kožna bolest. Uglavnom se javlja kod najmanjih, a obično između trećeg i šestog mjeseca života. Razlog nastanka nije u potpunosti jasan, no uglavnom se javlja kod osoba s nasljednom sklonošću alergijskim reakcijama, a karakteriziran je suhom kožom, crvenilom i intenzivnim svrbežom. 

Atopijski dermatitis kod beba (u dojenačkoj dobi i kod male djece obično do druge godine života) obilježen je izrazitim vlaženjem promjena te zahvaćanjem kože obraza, vlasišta, trupa i vanjske strane ruku i nogu. Tijekom druge i treće godine života klinička slika se mijenja i dermatitis postaje više suh te zahvaća pregibe vrata, laktova, zapešća, koljena i skočne zglobove. Svrbež kože dovodi do stalnog češanja i trljanja što rezultira zadebljanjem kože, hiperpigmentacijama i hipopigmentacijama, što se vidi i u kasnijem djetinjstvu i adolescenciji.

Svrbež je glavni i najneugodniji simptom atopijskog dermatitisa. Često je pristan i noću što za posljedicu ima poremećaj sna i veliki utjecaj na kvalitetu života. 

Atopijski dermatitis još se naziva ekcem, neurodermitis i atopijski ekcem. 

Kontaktni dermatitis

Kontaktni dermatitis nastaje kao posljedica kontakta kože s iritansima ili alergenima iz okoline. Kontakt s iritansima uzrokuje iritativni kontaktni dermatitis, a kontakt s alergenima alergijski kontaktni dermatitis. Najčešća varijanta iritativnog kontaktnog dermatitisa u dječjoj dobi je pelenski dermatitis (iritacija urina, enzima stolica, vlage i pelena). Moguća je iritacija na hladnoću, na primjer iritativni dermatitis lica i šaka. Alergijski kontaktni dermatitisi su rijetki u dječjoj dobi, a najčešći kontaktni alergen kod djece i odraslih je nikal.

Asteatotični dermatitis

Asteatotični dermatitis nastaje zbog suhe kože, obično kod starijih ljudi.

Hipostazični dermatitis

Hipostazični dermatitis nastaje na donjim ekstremitetima, obično kao posljedica nedovoljne venske cirkulacije i dugotrajnih oteklina nogu.

Dermatitis posebnih lokalizacija

Perioralni dermatitis česta je upalna bolest kože najčešće obilježena promjenama kože oko usana (perioralno). Može zahvatiti i kožu oko nosa te ispod očiju, odnosno kožu cijelog lica. Koža spomenutih regija je crvena uz pojavu sitnih, ružičasto-crvenih „čvorića“ veličine 1-2 mm, mjehurića ili gnojnih prištića. Koža se obično nježno ljušti, a djeca se žale na svrbež i peckanje. Uzrok pojave perioralnog dermatitisa najčešće je nepoznat, no obično je u dječjoj dobi povezan s iritacijom kože uzrokovanom slinom (pojačano slinjenje tijekom izbijanja zubića, uporaba duda varalica). Treba isključiti atopijski dermatitis, alergiju na hranu te iritaciju kože na sredstva za pranje ili neku hranu, odnosno kontaktni alergijski dermatitis. 

Pelenski dermatitis je upala kože pelenske regije, a nastaje zbog nošenja pelena i vlažnosti pelenske regije te učinka enzima iz urina i stolice na kožu. Česta je i superinfekcija gljivom Candidom. Pelenski dermatitis se češće javlja u razdoblju uvođenja dohrane, nicanja mliječnih zubića i primjene antibiotika.

Perianalni dermatitis upalna je bolest kože oko čmara (perianalno). Koža je crvena uz pojavu prištića, mjehurića, ljuštenja i vlaženja. Djeca se žale na svrbež, pečenje, bolnost spontano ili kod defekcije. Uzrok može biti infekcija (paraziti — gliste u stolici, bakterije —

najčešće streptokoki, gljive — Candida), iritacija (npr. učestale proljevaste stolice) ili alergija (najčešće na hranu). Kod jednog dijela djece uzrok ostaje nepoznat.