26.10.2023.

Tetanus - Uzrok, simptomi, cjepivo i mjere prevencije

Tetanus je ozbiljna bakterijska infekcija koja utječe na mozak i živčani sustav. Saznajte koji su simptomi i uzrok, kada se cijepiti i mjere prevencije.

Tetanus

Tetanus je ozbiljna, akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Clostridium tetani, koja proizvodi toksin tetanospazmin, snažan toksin koji utječe na živčani sustav i fukciju mišića oboljelog, uzrokujući grčeve u mišićima, probleme s gutanjem i disanjem, a može dovesti i do smrtnog ishoda. 

Tetanus se ne prenosi s osobe na osobu već bakterija ulazi u tijelo kroz oštećenja na koži ili sluznici, putem onečišćene rane, osobito ako su rane dublje. Ne postoji lijek za liječenje ove bolesti stoga je važna prevencija redovitim cijepljenjem protiv tetanusa.

Uzrok tetanusa

Uzročnik bolesti tetanus je bakterija Clostridium tetani. Ova bakterija nalazi se u obliku spora svuda u okolini, u zemlji, prašini, izmetu životinja (spore su otporni, inaktivni oblik bakterije te na taj način bakterija godinama preživljava u nepovoljnim uvjetima i čeka da dospije u povoljnije uvjete za svoj razvoj i razmnožavanje). Spore mogu ući u naše tijelo kroz ozljede na koži i sluznicama, a osobito su za spore povoljni uvjeti bez kisika (anaerobni uvjeti) kakvi se nalaze u dubljim ranama (primjerice ubodne rane, kad stanemo na čavao i slično). Kada spore dođu u ranu, u za njih povoljne uvjete, one se aktiviraju i počinju se umnožavati i proizvoditi toksin – tetanospazmin koji uzrokuje grčeve i ukočenost mišića.

Najveći rizik od obolijevanja od tetanusa imaju osobe koje nisu redovito cijepljene prema kalendaru cijepljenja ili ako je od zadnjeg cijepljenja (tzv. ANA-TE cjepivo) prošlo više od deset godina.

Svaka rana, pa čak i ona naizgled mala, može predstavljati opasnost od obolijevanja od tetanusa osobito ako je rana nečista i ako spore dospiju u okruženje bez kisika (dublje rane). Rizik za obolijevanje imaju osobe koje imaju:

  • nečiste rane – onečišćene zemljom, gnojivom (npr. ozljede pri radu u vrtu)
  • udobne rane – npr. ubod trna ili kad osoba stane na čavao 
  • strano tijelo koje je ostalo u koži – npr. špranje
  • korištenje nesterilnih instrumenata i igala (intravenski ovisnici)
  • pod većim su rizikom dijabetičari, osobe koje imaju kronične rane koje ne cijele ili su inficirane, osobe koje piju lijekove koje suprimiraju imunološku obranu
  • teže ozljede – vanjski prijelomi, opekline, nagnječenja dijelova tijela („crush“ ozljede), rane s nekrozom (odumiranje tkiva)
  • stomatološki zahvati i kirurške operacije također mogu biti uzrokom tetanusa ukoliko se ne koriste sterilizirani instrumenti (siromašne zemlje, ilegalni pobačaji).

Simptomi tetanusa

Vrijeme inkubacije (vrijeme od ulaska bakterije u tijelo pa do pojave simptoma) može biti od 3 do 21 dana, a najčešće oko 8 dana. 

Simptomi tetanusa uzrokovani su toksinom tetanospasminom kojeg proizvodi bakterija Clostridium tetani kada dospije u ranu, u povoljne uvjete za njeno razmnožavanje. Tetanospasmin je neruotoksin – napada živčani sustav, odnosno živce koji kontroliraju mišiće te uzrokuje grčeve i ukočenost mišića. Najčešći oblik je generalizirani tetanus koji počinje postepeno u mišićima čeljusti i širi se kroz 2 tjedna na mišiće cijelog tijela. 

Simptomi tetanusa su:

  • grčevi i ukočenost (rigidnost) mišića čeljusti 
  • nemogućnost otvaranja usta
  • napetost i spazam mišića lica – uzrokujući neprirodan osmijeh – lat. Risus sardonicus
  • teškoće žvakanja i gutanja
  • ukočenost i bolni grčevi mišića vrata
  • grčevi trbušnih mišića
  • glavobolja
  • temperatura i znojenje
  • oscilacije tlaka i pulsa
  • opistotonus – napadi bolnih generaliziranih grčeva koji traju par minuta sa izvijanjem vrata i leđa, ukočenim nogama, skvrčenim rukama prema prsima, a šake su stisnute – ovakav napad mogu potaknuti blagi stimulusi kao što su dodir, zvuk ili svjetlost
  • otežano disanje, osobito u napadima generaliziranih grčeva.

Tetanus može dovesti i do smrtnog ishoda s učestalošću od jedan do dva smrtna slučaja na deset oboljelih.

Liječenje tetanusa

Ne postoji specifičan lijek za liječenje tetanusa. Liječenje se sastoji od temeljite sanacije rane te od potporne terapije za ublažavanje simptoma i održavanja disanja i rada srca dok bolest sama ne prođe, a s obzirom na ozbiljnost bolesti i mogući smrtni ishod, liječenje se provodi na odjelima intenzivne njege. 

Lijekovi koji se koriste su:

  • HIG – humani antitetanusni imunoglobulin gotova antitijela koja se daju oboljelom kako bi se neutralizirao toksin tetanusa koji se još nije uspio vezati za stanice živčanog sustava
  • sedativi – lijekovi za smirenje i ublažavanje grčeva mišića
  • antibiotici 
  • cjepivo protiv tetanusa 
  • potpora disanju, respirator
  • lijekovi za kontrolu frekvencije rada srca.

Liječenje i oporavak od tetanusa može potrajati i do mjesec dana.

Prevencija tetanusa

Pravilnim čišćenjem rane možemo smanjiti rizik pojave tetanusa, ali jedina sigurna metoda prevencije protiv tetanusa je cijepljenje.

Čišćenje rane

Odmah po zadobivanju ozljede važno je ranu temeljito isprati, očistiti od prljavštine i stranih tijela te aplicirati dezinficijens za rane, eventualno i antibiotsku mast. Ranu zatim treba prekriti gazom ili flasterom kako bi se zaštitila od prljavštine.

Primjena HIG-a

Ako osoba nije sigurna je li procijepljena protiv tetanusa ili ako se radi o dubljoj i nečistoj rani, liječnik će procijeniti treba li osoba odmah preventivno primiti HIG – antitijela protiv toksina tetanusa.

Tetanus cjepivo

Tetanus cjepivo

Cijepljenje protiv tetanusa je najsigurnija zaštita od ove bolesti. U mnogim zemljama, pa tako i kod nas, uvedeno je u obavezni kalendar cijepljenja. Bebe prvo antitetanus cjepivo dobivaju u sklopu kombiniranog 6 u 1 cjepiva s dva, četiri i šest mjeseci života, zatim s navršenih godinu dana, a kasnije u obliku DTPa cjepiva sa navršenih pet godina života te u obliku DT cjepiva u 8. razredu osnovne škole.  Prema kalendaru cijepljenja, sve osobe starije od 60 godina trebaju se ponovo cijepiti protiv tetanusa.

Tijekom odrasle dobi, ako je osoba zadobila ranu koja je rizična za razvijanje tetanusa, preporučuje se da se odmah javi svom liječniku obiteljske medicine kako bi se provjerio cijepni status osobe (kada je zadnji puta cijepljena). Tada se odmah prema potrebi izvrši docjepljivanje i to:

  • ako je osoba cijepljena unazad 5 godina onda nije potrebno docjepljivanje
  • ako je od zadnjeg cijepljenja protiv tetanusa prošlo pet do deset godina, vrši se docjepljivanje jednom dozom (ANA-TE cjepivo)
  • ako je od zadnjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina, potrebno je, prema procjeni rane, osobi dati i HIG i cjepivo protiv tetanusa 

Tetanus je ozbiljna zarazna bolest koja može ugroziti život osobe, stoga smo sretni što se možemo zaštiti cijepljenjem. Cijepljenje protiv tetanusa uvršteno je u obavezni kalendar cijepljenja te je, zahvaljujući tome, danas obolijevanje od ove bolesti u Hrvatskoj rijetkost. 

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj na godinu od tetanusa oboli manje od 5 osoba. U nerazvijenim zemljama i u zemljama u kojima se ne provodi sustavno cijepljenje ova bolest predstavlja veliki javnozdravstveni problem zbog teških oblika bolesti i velike smrtnosti.

Slika dr.Helena Šimurina

Članak napisala:

Helena Šimurina

Helena Šimurina, dr. med., specijalist obiteljske medicine, rođena je 16.04.1972. u Zagrebu. Završila je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine te 1997. nakon obaveznog pripravničkog staža počinje raditi kao liječnik obiteljske medicine u Domu zdravlja studenata u Zagrebu. Tijekom 1998. pohađa poslijediplomski studij iz školske medicine, a od 2005. do 2008. godine prolazila je specijalističko usavršavanje i poslijediplomski studij iz obiteljske medicine te je 2008. godine položila specijalistički ispit. Do 3. mj. 2021. radila je kao specijalist obiteljske medicine u Domu zdravlja Zagreb Centar, a nakon toga u Privatnoj specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine, Helena Šimurina. Kroz godine rada iskazuje veći interes za preventivnu medicinu, holistički pristup osobi i njenim tegobama te za potporno prirodno liječenje, fitoterapiju i mikronutriciju.

Ostali članci