25.11.2021.

Dekubitus: uzrok, liječenje i kako prevenirati

Dekubitus je otvorena rana kože i/ili potkožnog tkiva koja je nastala zbog konstantnog pritiska, obično ispod kostiju. Objašnjavamo zašto se javlja i kako ga spriječiti.

Što je dekubitus

Dekubitus (rana zbog pritiska ili dekubitalni vrijed) je oštećenje kože koje nastaje zbog stalnog, produženog mehaničkog pritiska koji dovodi do nedostatnog protoka krvi u koži i potkožnom tkivu. Dekubitus je otvorena rana na koži koja obično nastaje zbog nadražaja kože iznad kosti, gdje je koža duže vrijeme pod pritiskom kreveta, invalidskih kolica ili drugih tvrdih predmeta. 

Najčešća lokalizacija dekubitusa:

  • dekubitus na koži leđa,
  • dekubitus na trtici (lumbosakralna regija) 
  • dekubitus na koži bedara,
  • dekubitus na peti. 

Dekubitusi se obično javljaju:

  • u bolesnika s oštećenom perifernom cirkulacijom, 
  • u neuroloških bolesnika, 
  • nakon teških operativnih zahvata,
  • u imobiliziranih bolesnika.

Koji su simptomi dekubitusa

  • Na početku se na mjestima pritiska javljaju bezbolna crveno-lividna, otečena područja kože, koja s vremenom postaju nekrotična i ulceriraju (pretvore se u čireve), a nerijetko se sekundarno inficiraju.
  • Ulceracije se brzo povećavaju i zahvaćaju duboke strukture: masno tkivo, fascije, tetive, mišiće, sve do kostiju.
  • U većine ljudi se javlja bol, peckanje, trnci, svrbež.
  • U bolesnika s oštećenim osjetilima i duboke rane mogu biti bezbolne.

Stupnjevi dekubitusa

Ovisno o dubini prodora, dekubitalne se ulceracije dijele u pet stupnjeva:

  • Stupanj 1: Nema rane. Koža je crvena, plavkasta do ljubičasta. Može biti topla i otečena.
  • Stupanj 2: Koža je crvena i otečena, često s mjehurima. Vidljiv plitki ulkus (čir) ili rana.
  • Stupanj 3: Dublja rana, zahvaća potkožno masno tkivo.
  • Stupanj 4: Rana zahvaća mišić.
  • Stupanj 5: Ogoljena je kost.

Što uzrokuje dekubitus

  • Dekubitus je posljedica kontinuiranog pritiska i trenja kože.
  • Dekubitus se također javlja zbog slabe cirkulacije i neuhranjenosti.
  • Vlažnost, iritacija urinom i stolicom može pospješiti razvoj dekubitusa.
  • Kontinuirani pritisak uzrokuje smanjenu opskrbu kože krvlju.
  • Neodgovarajuća opskrba kože krvlju dovodi do smanjene količine kisika u koži (hipoksije) te posljedične nekroze tkiva.
  • Dekubitusi se najčešće razvijaju u nepokretnih osoba i osoba koje ne mogu osjetiti bol ili nelagodu zbog oštećenja živaca, poput osoba koje su imale moždani udar, imaju šećernu bolest ili slično.
  • Neuhranjenost za posljedicu ima slabije cijeljenje rana. 

Kako se dijagnosticira dekubitus

Liječnik će postaviti dijagnozu dekubitusa na temelju izgleda promjene i tijeka bolesti.

U dijagnostičkoj obradi važno je:

  • opisati lokalizaciju, veličinu i dubinu dekubitusa,
  • zahvaćenost kože, mišića, kostiju (stupanj dekubitusa),
  • stanje dekubitusa, prisutna infekcija, neugodan miris, krvarenje,
  • subjektivne smetnje (bol, svrbež i drugo),
  • ovisno o izgledu dekubitusa i udruženim simptomima uzeti materijal dekubitusa (tekućine ili rub promjene) za mikrobiološku i/ili patohistološku obradu.

Koji su najbolji načini za liječenje dekubitusa

Liječenje dekubitusa je dugotrajno i ovisi o:

  • stupnju dekubitusa
  • udruženim medicinskim problemima

Liječenje može uključiti:

  • Promjenu životnog stila — na primjer, često mijenjanje položaja, primjenu specijalnih madraca i jastuka, zdrave prehrambene navike.
  • Lokalnu njegu rane (dekubitusa), uključujući primjenu modernih obloga za dekubituse. 
  • Liječenje infekcija.
  • Kirurško liječenje.

Liječenje prva tri stupnja dekubitusa:

  • Ukoliko je moguće, ukloniti uzrok nastanka dekubitusa (na primjer, ukloniti pritisak).
  • Poboljšati opće zdravlje bolesnika (poboljšati nutritivni status, uzimanje bjelančevina i kalorijskih dodataka).
  • Primjena modernih obloga za cijeljenje (stvara medij koji ubrzava cijeljenje, smanjuje rizik sekundarnih infekcija, smanjuje bolnost rane).
  • Individualnim pristupom svakom bolesniku.
  • Nužna je adekvatna zaštita okolne kože.
  • U slučaju infekcije, potrebno je primijeniti peroralnu antibiotsku terapiju.

Liječenje dubljih stupnjeva dekubitusa:

  • Kirurško liječenje. Mehaničko, kirurško uklanjanje mrtvog ili inficiranog tkiva (debridman).
  • Eventualno pokrivanje rane režnjevima, ovisno o bolesnikovom općem stanju. 

Kako spriječiti dekubitus

  • Najvažnija preventivna mjera je odgovarajuća mobilnost bolesnika.
  • Nepokretne bolesnike potrebno je okretati svaka dva sata. Kožu treba održavati čistom i suhom.
  • Masirati mjesta pritiska neutralnom masnijom kremom. 
  • Svakodnevnom pregledom kože osoba vezanih uz krevet mogu se otkriti prvi znakovi crvenila na područjima pritiska tkiva na koštana izbočenja.
  • Svaki znak crvenila na koži je alarm za hitno djelovanje da se spriječi otvaranje rana na koži.
  • Koštana izbočenja se mogu zaštititi mekanim materijalima kao što je pamuk ili pahuljasta vuna, dakle primjenom jastuka za rasterećenje pritiska. 
  • Krevete, stolice i invalidska kolica treba posebno tapecirati da se smanji pritisak.
  • Za osobe koje su dugo vremena vezane za krevet savjetuje se primjena dekubitalnih madraca (madraci ispunjeni vodom ili zrakom).

Za kraj je važno naglasiti — što je ranije prepoznat i dijagnosticiran dekubitus te se liječenje ranije počne, to je liječenje i uspješnije!

Članak napisala:

Prim. dr. sc. Nives Pustišek

Prim. dr. sc. Nives Pustišek je specijalist dermatolog i venerolog te subspecijalist dječje dermatologije, zaposlena u Klinici za dječje bolesti Zagreb. 2016. prim. Pustišek je obranila doktorsku disertaciju, za koju je i dobila Dekanovu nagradu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autor je i koautor brojnih stručnih/znanstvenih radova i publikacija iz područja dermatologije i venerologije te dječje dermatologije kao i priopćenja na kongresima u Hrvatskoj i inozemstvu. Aktivno sudjeluje u radu Hrvatskog dermatološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Član je Europske akademije za dermatologiju i venerologiju i Europskog društva za pedijatrijsku dermatologiju. Osim redovnog rada u Ambulanti za dječju dermatologiju i venerologiju, prim. Pustišek aktivna je u javno-edukativnom radu. Sudjelovala je u provođenju edukativnog programa „Edukacija vršnjaka o HIV/AIDS-a za mlade“. Provodi strukturirani edukacijski program za oboljelu djecu i roditelje pod nazivom "Škola o atopiji". Od 2017.g. sudjeluje u projektu Grada Zagreba i Klinike za dječje bolesti Zagreb ”Baš me to zanima”, edukacija djevojčica šestih razreda Grada Zagreba o reproduktivnom zdravlju i njezi kože.

Ostali članci