Bruh, hernija ili kila je stanje u kojem unutarnji organi trbušne šupljine prolaze kroz procjep u mišićnom zidu trbušne stijenke ili kroz oslabljene vezivne strukture te formiraju izbočinu ispod kože, u predjelu pupka, trbuha, prepona ili mošnje.
Ovo stanje nije hitno stanje ili životno ugrožavajuće, no može doći do komplikacija te se preporučuje kirurško liječenje. Bruh se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi i kod pripadnika obaju spolova.
Što je bruh ili kila?
Mišićno i vezivno tkivo drži unutarnje organe trbušne šupljine na svom mjestu, no u nekim situacijama dolazi do slabljenja ili oštećenja tih struktura te nastaju procjepi kroz koje se unutarnji organi provuku, formirajući mekanu izbočinu ispod kože.
Manje kile ne moraju biti konstantno vidljive, nego se pojavljuju prilikom naprezanja jer se tada povećava tlak u trbušnoj šupljini.
Uzrok – kako nastaje bruh?
Bruh ili kila nastaje zbog kombinacije dvaju faktora: oslabljenog mišića ili vezivnog tkiva koje drži organ na mjestu i povećanog tlaka u trbušnoj šupljini. Bruh može nastati na bilo kojem dijelu trbušne stijenke, no postoje dijelovi stijenke koji su „slabe točke“ zbog embrionalnog razvoja ili anatomske lokacije, kao što su npr. pupak ili prepone te na tim mjestima postoji povećan rizik od pojave bruha. „Slabe točke“ na trbušnoj stijenci mogu biti i mjesta prijašnjih operativnih rezova, odnosno bruh može nastati na mjestu ožiljka.
Uzroci nastanka bruha su i sva stanja/postupci koji dovode do povećanog tlaka u trbušnoj šupljini:
-
- veći fizički napori, dizanje tereta
- jak, dugotrajan kašalj
- kronična opstipacija (zatvor, tvrda stolica)
- trudnoća
- razdvojenost mišića prednjeg trbušnog zida nakon poroda (dijastaza)
- pretilost.
Vrste bruha (kila)
Ventralne (abdominalne) kile
U ventralne kile ubrajamo kile trbušne stijenke i preponske kile. Kile trbušne stijenke su: pupčana kila, epigastrična kila, Spigelova kila (rijetka) i incizijska (kirurška) kila. Preponske kile čine 75-80% svih kila i u njih ubrajamo ingvinalnu (preponsku) kilu i rjeđu femoralnu (bedrenu) kilu. Opisat ćemo one najčešće:
Ingvinalna kila (preponski bruh)
Ingvinalni kanal je prolaz kojim se tijekom razvoja kod muškaraca testisi, zajedno s pratećim krvnim žilama, živcima i sjemenovodima, spuštaju iz trbušne šupljine u mošnje. Kod žena se u ingvinalnom (preponskom) kanalu nalazi ligament koji podupire maternicu.
Ovaj kanal, iako se nakon embrionalnog razvoja spontano zatvori, predstavlja trajno „slabu točku“ naše trbušne stijenke i u slučaju povećanog tlaka u trbušnoj šupljini može doći do pojave ingvinalne kile. Ovo je najčešća vrsta kile i pojavljuje se češće kod muškaraca nego kod žena.
Femoralna ili bedrena kila
Ova vrsta kile nastaje kada se crijevna vijuga ili mokraćni mjehur provuku u kanal kojim prolazi bedrena arterija i u tom slučaju nalazimo izbočinu u predjelu gornjeg dijela unutarnje strane bedra. Femoralna kila je puno rjeđa od preponske i češće se javlja kod starijih žena.
Pupčana (umbilikalna) kila
Sam naziv pupčana kila govori da se javlja u predjelu pupka — to je još jedna „slaba točka“ trbušnog zida, jer se nakon poroda rezanjem pupčane vrpce te njenim sušenjem i otpadanjem naknadno zatvara taj dio trbušne stijenke koja ostaje osjetljivija na kasnije povećanje tlaka u trbušnoj šupljini. U ovoj vrsti bruha, kroz pupčani se prsten provuče dio vijuga tankog crijeva i vidljiva je kao mekana izbočina u predjelu pupka.
Pupčani bruh često se javlja kod beba (10-20% novorođenčadi) i uglavnom se spontano povlači sazrijevanjem i jačanjem trbušnih mišića. Ova kila česta je i kod pretilih (zbog rastezanja trbušne stijenke) ili kod žena nakon trudnoće (osobito kod blizanačke trudnoće ili veće bebe).
Incizijska (kirurška) kila
Nakon operacije u predjelu trbušne stijenke ožiljak čini „slabu točku“ te može doći do pojave bruha na tom mjestu (npr. ožiljci nakon laparoskopske operacije ili ožiljak od carskog reza).
Epigastrična kila
Ova vrsta bruha javlja se u predjelu iznad pupka u središnjoj liniji zbog slabljenja ili rastezanja vezivnog tkiva (linea alba) koje se nalazi između i povezuje dva ravna trbušna mišića (musculus rectus abdominis).
Češće stanje u ovom predjelu je dijastaza (razdvajanje) ravnih trbušnih mišića (npr. nakon trudnoće), što se može popraviti vježbanjem i fizikalnom terapijom te je rjeđe potrebna operacija. No, ponekad pretjerano rastezanje linee albe dovodi to rizika pojave epigastrične kile. Ova kila čini 2-3% svih ventralnih kila.
Ostale vrste kila
U ostale vrste kila ubrajamo one kile koje nisu povezane s trbušnom stijenkom, već nastaju na drugim mjestima.
Hijatalna hernija
Hijatalna hernija je kila koja nastaje kada se dio želuca provuče kroz otvor na dijafragmi i uđe u prsnu šupljinu (dijafragma odjeljuje prsnu od trbušne šupljine i na njoj postoji otvor kroz koji normalno prolazi samo jednjak). Simptomi ove vrste hernije su bol iza prsne kosti, žgaravica i otežano gutanje.
Vodena kila ili hirokela testisa
Hirokela testisa je vrsta bruha koja nije u pravom smislu bruh, jer ne dolazi do prolaza drugih organa u prostor gdje se ne bi trebali nalaziti, već dolazi do nakupljanja tekućine u području oko testisa (u mošnjama), što dovodi do oticanja mošnje.
Ovo se stanje može pojaviti tijekom razvoja i prije rođenja, u vrijeme kada se testisi spuštaju u mošnje i najčešće se spontano povlači unutar prve godine života. Može se naći kod 5% muške novorođenčadi. Kasnije, kod djece i odraslih muškaraca, hidrokela se može pojaviti kao rezultat ozljede ili upale u mošnji.
Vodena kila se očituje kao bezbolno oticanje jedne ili obje mošnje. Potrebno je otići na pregled kako bi se isključili drugi mogući uzroci oticanja mošnje (npr. ingvinalna hernija sa spuštanjem u mošnju, tumori testisa). Ako je prisutna bol, osobito ako se bol pojavi iznenada, treba hitno otići na pregled liječniku jer nagla bol može biti simptom torzije testisa, što zahtijeva hitno operativno liječenje.
Simptomi – kako prepoznati bruh (kilu)?
Simptomi kile ovise o njenoj lokaciji i veličini. Manje kile često ne uzrokuju tegobe nego se primijete kao izbočenje trbušne stijenke, odnosno mekano ispupčenje ispod kože. Ispupčenost kile može biti izraženo samo u stojećem položaju ili samo kod napinjanja, a u ležećem položaju ispupčenost se može povući (sadržaj kilne vreće se vraća u trbušnu šupljinu).
Simptomi kod kile ili bruha mogu biti:
- u predjelu ispupčenja osjeća se nelagoda, peckanje ili bol
- prilikom dizanja tereta javlja se bol u predjelu kile
- prilikom sagibanja, pregibanja tijela javlja se nelagoda ili bol u predjelu kile
- kod preponske kile može se osjećati bol ili peckanje u preponama, osobito u naporu
- jaka rastuća bol u predjelu kile te pojava povraćanja i mučnine znak je da je kila priklještena te da je došlo do strangulacije — stanja kada je crijevna vijuga u kilnoj vreći priklještena i nema dobar dotok krvi te dolazi do odumiranja tkiva i upale — to je hitno stanje
- kod hijatalne hernije simptomi su žgaravica, težina i bol u predjelu želuca i iza prsne kosti, teškoće gutanja
- kod hidrokele (vodene kile mošnji) najčešće se javlja samo bezbolno povećanje mošnje
Prevencija – kako spriječiti bruh?
Pojava bruha može se spriječiti:
- izbjegavanjem teških fizičkih napora i nepravilnog dizanja tereta
- održavanjem normalne tjelesne težine
- jačanjem mišića trbušnog zida
- zdravom prehranom s puno vlakna kako bi izbjegli opstipaciju (zatvor i tvrdu stolicu)
- liječenjem dugotrajnog kašlja i prestankom pušenja,
- liječenjem opstipacije ili proljeva,
- prilikom dizanja teških tereta nositi zaštitni trbušni pojas,
- nakon trudnoće obratiti pažnju postoji li dijastaza (razdvojenost) trbušnih mišića, nositi trbušni pojas, raditi vježbe (pravilne, preporučene od strane fizijatra ili druge stručne osobe) za jačanje mišićnog zida kako bi se spriječila pojava bruha.
Dijagnoza bruha
Za dijagnozu bruha obično je dovoljan samo pregled kod liječnika kojemu ćete objasniti kakve tegobe imate te u kojim slučajevima primjećujete ispupčenje i na kojem mjestu. Neke kile vidljive su u stojećem položaju, neke su vidljive kod naprezanja ili kašljanja pa vas liječnik može zamoliti da tijekom pregleda zakašljete ili da se napnete, a liječnik će opipati javlja li se kila na trbušnom zidu ili u preponi.
Ako je ispupčenje stalno prisutno, liječnik će blagim pritiskom provjeriti da li se sadržaj kile može vratiti u trbušnu šupljinu (reponibilna) ili se ne može vratiti (inkarcerirana kila). Ponekad je potrebno napraviti ultrazvuk kako bi se sa sigurnošću potvrdilo radi li se o kili.
Liječenje bruha (kile)
Operacija bruha
Pupčani bruh kod beba najčešće se spontano povlači do 3. ili 4. godine života. Ako se ipak ne povuče, onda je potrebna operacija. Pupčani bruh kod odraslih, kao i ostale vrste kila, ne prolazi spontano nego s vremenom raste i počinje stvarati smetnje, a postoji i opasnost od komplikacija (inkarceracije i strangulacije kile) te je jedino terapijsko rješenje operacija u što ranijoj fazi.
- Laparoskopska operacija — koristi se za liječenje preponske kile. Učine se mali rezovi kroz koje se uvode instumenti te se na mjestu defekta stijenke postavlja mrežica.
- Otvorena operacija — koristi se klasičan rez na mjestu same kile te se organi koji se nalaze u kilnoj vreći (npr. vijuga crijeva) vraća natrag u trbušnu šupljinu, a defekt stijenke se direktno zašije — tako se operativno liječe epigastrična, umbilikalna kila, hidrokela, a ponekad preponska i femoralna kila.
Oporavak od operacije bruha
Oporavak nakon operacije je postupan, treba vremena da tkivo na mjestu operacije očvrsne tako da oporavak nije gotov nakon vađenja kožnih šavova (otprilike nakon 10-14 dana), nego je potrebno još nekoliko tjedana da ispod kože mjesto šivanja defekta stijenke zacijeli ili da vezivno tkivo prožme mrežicu i učvrsti mjesto defekta. Stoga je nekoliko tjedana nakon operacije potrebno mirovati i izbjegavati napore i dugotrajno stajanje, a teže fizičke aktivnosti i dizanje tereta treba izbjegavati 2-3 mjeseca kako ne bi ponovo došlo do pojave bruha.
Pomagala za bruh
Pomagala za bruh neće izliječiti bruh, ali mogu pomoći u prevenciji pojave kile. Primjerice, nakon operativnog zahvata u predjelu trbuha ili kod već postojeće kile, pomagala mogu spriječiti komplikacije uklještenja kile.
Pojas za bruh (kilu)
Postoje različiti pojasevi, ovisno o vrsti kile: pojas za pupčanu kilu, pojas za kile na trbušnoj stijenci (incizijska, epigastrična) – preporuka je da se nose do operacije kile kako bi se smanjili simptomi i spriječilo uklještenje kile.
Uteg za kile
Uteg za kile je medicinska naprava koja se korisi kod reponibilnih kila (preponska, ingvinalna, skrotalna) i koja pritiskom drži izbočeno tkivo kile na svom mjestu (unutar trbušne šupljine). Utege mogu biti jednostrane ili obostrane i ima ih različitih veličina, ovisno o obujmu kukova.
Steznici za bruh
Steznici za trbušnu stijenku koriste se u prevenciji nastanka bruha u periodu nakon neke operacije ili kod težeg fizičkog rada, a koriste se i kod već postojeće kile u vremenu do operacije kako bi se spriječile komplikacije bruha. Postoje steznici za trbuh (kao široki pojas) i steznici gaćice za preponske kile.
Bruh kod djece
Kako smo već naveli, najčešći oblik bruha kod djece je pupčani bruh kod novorođenčadi koji se najčešće spontano povlači do 3. ili 4. godine. Manje, reponibilne pupčane kile se ne trebaju niti iza 4. godine operirati, no one s većim otvorom se trebaju kirurški liječiti. Veći rizik za pojavu pupčane kile imaju prerano rođene bebe i djeca niske porođajne težine.
Ova vrste kile se kod djece najlakše primijeti kada plaču ili se smiju ili kada se napinju pri vršenju nužde i tada se kila ispupči, a najčešće ne uzrokuje tegobe. Ako je kila osjetljiva, bolna, promijenjene boje ili beba bolno plače i povraća, tada je potreban hitan pregled jer je možda došlo do strangulacije kile (vrlo rijetko se događa kod djece).
Ingvinalna hernija se pojavljuje u 1 do 5% zdravih beba, a gotovo većina ingvinalnih kila se javlja kod muške djece. Češće se javlja kod prerano rođene djece zbog slabije razvijene muskulature. Osim kod beba, ingvinalna hernija može se pojaviti i kod dojenčadi i male djece, kao i kod odraslih. Ova vrsta kile ne prolazi spontano i potrebno je operativno liječenje jer postoji veći rizik od komplikacija nego kod pupčane kile.
Bruh u trudnoći i nakon poroda
Trudnoća je faktor rizika za pojavu pupčanog bruha, osobito kod blizanačkih trudnoća jer se tada trbuh trudnice više rasteže. Pupčana kila i eventualni simptomi se obično pojavljuju u drugom trimestru trudnoće, kao što je ispupčenje u području pupka. Ako je kila postojala od ranije onda može doći do povećanja trbuha, a s napredovanjem trudnoće, ona postaje veća. Kako trudnoća napreduje, maternica potiskuje crijeva gore i prema straga pa najčešće ne dolazi do komplikacije i uklještenja crijevnih vijuga u kilnoj vreći.
Tijekom trudnoće nije potrebno nositi elastični pojas, no on može biti od pomoći u blizanačkim trudnoćama. Operativni zahvat se ne radi u trudnoći, nego nakon poroda, i to godinu dana od poroda kako bi se hormoni stabilizirali jer oni utječu na vezivno tkivo. Ako je kila prisutna od ranije, onda se preporučuje napraviti operaciju najmanje godinu dana prije planiranja trudnoće.
Češći problem pred kraj trudnoće i nakon poroda je razdvajanje (dijastaza) ravnih trbušnih mišića. Dijastaza se pojavljuje kod gotovo svake trudnice pred kraj trudnoće, no kroz 6 mjeseci nakon poroda ona se spontano povlači. Kod određenog postotka žena dijastaza ostaje i nakon tog perioda. Veći rizik od dijastaze i od nastanka pupčane kile imaju trudnice koje imaju slabiju trbušnu muskulaturu, manje su fizički aktivne i lošije se hrane (veća tjelesna težina i manjak kolagena) te žene koje su imale više trudnoća.
Nakon poroda žene mogu nositi elastični pojas ili mogu koristiti kineziološke trake kako bi pružile potporu trbušnim mišićima i spriječile rast postojeće kile.
Bruh ili kila mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi i kod oba spola, a način života, prehrana, fizička aktivnost (čvrsti mišići), održavanje zdrave tjelesne težine i izbjegavanje neprimjerenih fizičkih napora može prevenirati pojavu kile. Bruh najčešće nije opasno i hitno stanje, no ako osoba posumnja da ima bruh, potrebno je javiti se liječniku koji će pregledom ustanoviti radi li se doista o bruhu.
Pupčani bruh kod beba najčešće prolazi spontano, no ostale vrste kila i u drugim dobnim skupinama ne prolaze spontano. Kada se postavi dijagnoza bruha savjetuje se operativno liječenje jer se bruh ne može izliječiti prirodnim metodama i vježbanjem.
