Što je disleksija?
Disleksija je poremećaj u kojem je dominantan poremećaj čitanja i/ili nerazumijevanje pročitanog sadržaja.
Kada se govori o disleksiji kod djece to je tzv. primarna disleksija jer neka djeca ne mogu ili teže mogu savladati tehniku čitanja i razumijevanja pročitanog.
Kod odraslih se, međutim, više govori o gubitku već usvojenih sposobnosti nakon nekih patoloških stanja- sekundarna disleksija.
Problemi vezani uz disleksiju
Disleksija je obično povezana s dislalijom i disgrafijom, ali ne nužno. Dislalija je poremećaj izgovaranja riječi i/ili razumijevanja riječi, dok je disgrafija poremećaj pisanja.
Problemi disleksije i disgrafije postaju evidentni u školskoj dobi, potrebno ih je na vrijeme dijagnosticirati i liječiti da ne dovedu do slabijeg uspjeha u školi te manjeg samopouzdanja djeteta, a za to se vežu mnogi drugi psihosocijalni i emocionalni problemi.
Simptomi disleksije
Simptom disleksije je nemogućnost čitanja i/ili razumijevanja onoga što je pročitano.
Najčešće poteškoće kod disleksije:
Teškoće
- povezivanja slova i glasa, nemogućnost čitanja,
- povezivanja slogova i glasova u riječi (dijete može „slovkati“, ali ne pročita cijelu riječ, pa time ne razumije niti njeno značenje),
- u praćenju slovnog ili brojčanog niza (npr. plan-paln, 41-14),
- u slijedu smjera čitanja (npr. obrnuti smjer s desna na lijevo ili od dolje prema gore).
Pogrešno čitanje:
- pri čemu se premještaju ili umeću slova, glasovi (npr. novi-vino),
- čitanje jedne riječi na više pogrešnih načina,
- izostavljanje jedne riječi u rečenici,
- čitanje istog reda nekoliko puta,
- preskakanje jednog ili više redova.
Zamjene:
- izgledom sličnih slova (npr. b-p, baba- papa),
- izgovorom sličnih slova (npr. d-t, drava-trava),
- zamjena slogova (npr. on-no),
- zamjena riječi: dijete ne pročita riječ, nego je pogađa (npr. mračna-mačka),
- dodavanje slova ili slogova: pročita nepostojeću riječ (npr. brada-barada),
- ponavljanje dijelova riječi (npr. rememen).
Nespecifične poteškoće kod disleksije:
- Sporost
- Često zastajkivanje pri čitanju
- Poremećen ritam i artikulacija koja može biti nejasna ili površna
- Poremećena izražajnost
- Čitanje napamet
- Nerazumijevanje pročitanog
Disleksija kod djece
Kod djece se primjećuje već u prvom razredu, tj. kad dijete krene u školu i počne čitati i pisati. Tada dijete treba savladavati slova, brojeve, pisanje i čitanje.
Neki od poremećaja, gore navedenih, se javljaju kada dijete počne čitati, i predstavljaju početne teškoće savladavanja vještine čitanja, no s vremenom dijete koje nema disleksiju te poremećaja brzo savlada.
Kada dijete krene u školu, jako je važno da roditelji s djetetom svaki dan vježbaju čitanje, malo po malo, da dijete čita naglas te da ga se postepeno upućuje u pravilno čitanje i izgovaranje.
Nitko nije naučio čitati odmah, tečno,brzo i pravilno; za sve treba vremena i strpljenja!
Dijete s disleksijom teško i sporo savladava gore navedene teškoće te mu je potrebna dodatna pomoć i „support“ od strane logopeda, a ponekad i drugih stručnjaka (psihologa, defektologa…)
Što je disgrafija?
Disgrafija je poremećaj pisanja. Može se dijagnosticirati i nešto ranije jer je grafomotorika kod djece s disgrafijom, najčešće, slabije razvijena. Disgrafija je često prisutna uz disleksiju.
U vrtićima, djeca dosta crtaju i pišu, osobito u predškolskim grupama, kako bi se pravodobno pripremila za prvi razred. Već se tada može prepoznati dijete koje ima poteškoće grafomotorike. Obično se može dobiti i podatak, od roditelja, da je dijete imalo poteškoća i u finoj motorici u ranom djetinjstvu.
Kada se to na vrijeme primijeti moguće je na vrijeme i intervenirati, tj. vježbati s djetetom ili ga uputiti na dijagnostiku i terapiju.
Mnoga djeca nisu zainteresirana za pisanje i crtanje. S obzirom na sve nove „gadgete“ (mobitele, igrice, TV ekrane…) današnja se djeca vještije koriste tipkovnicom, nego olovkom, što znači da nisu u tome izvježbana.
Svakodnevnim vježbanjem crtanja i pisanja zdravo dijete ubrzo prevlada nespretnost u grafomotorici i pisanju, dok oni koji imaju prave poteškoće to ne mogu, bez stručne pomoći.
Neki se poremećaji u području disleksije i disgrafije mogu javiti i kod zdrave djece koja ih vremenom, vježbom, učenjem mogu prevladati i u daljnjem životu uredno čitati i pisati.
Ipak, postoji osnovna razlika — simptomi u djece s disleksijom i disgrafijom su:
- brojniji,
- jače izraženi,
- dugo traju,
- ne mogu se riješiti bez stručne pomoći.
Problem učenja s disgrafijom
Neizbježno je da dijete školske dobi mora naučiti čitati i pisati već u prvom razredu. Ako postoji poremećaj; dijete će imati poteškoće, neće moći slijediti programe, neće moći riješiti zadane zadatke te će, ako se to ne prepozna i ne liječi na vrijeme, imati loš uspjeh u školi.
Simptomi disgrafije
Najčešće teškoće kod disgrafije:
Teškoće u:
- Pisanju onog što je izgovoreno
- Pisanju grafički sličnih slova (m-n)
- Pisanju slova koja se slično izgovaraju (p-b)
- Umetanje ili dodavanje
- Izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi u rečenici
- Naopako „zrcalno“ pisanje slova (d-b)
- Poremećen slijed pisanja
Nespecifične teškoće kod disgrafije:
- Neurednost pisanja
- Nečitkost pisanog teksta
- Sporost pri pisanju
- Pravopisne pogreške
- Gramatičke pogreške
- Pogreške sintakse
Neurednost, nečitkost i sporost se može uočiti već u ranoj dobi, dok se gramatičke, pravopisne i sintaktičke pogreške vide kod starije djece koja te aspekte pisanja već trebaju usvojiti.
Liječenje disleksije
Terapiju disleksije provode logopedi. Uče djecu vještinama čitanja i pisanja te razumijevanja napisanog i pročitanog. Terapija se ne sastoji od jednog posjeta, nego od mjeseci i mjeseci vježbanja i upornosti te poticaja djetetu.
Najčešća nedoumica roditelja u vezi govornih poteškoća, poteškoća pisanja i čitanja, jest treba li se potražiti pomoć logopeda i kada.
Česti razlozi posjeta logopedu su:
- nedovoljno razvijen govor,
- mucanje,
- teškoće izgovora,
- teškoće čitanja i pisanja.
Ako ste zabrinuti zbog izostanka očekivane dinamike razvoja govora, čitanja i pisanja kod vašeg djeteta, obratite se pedijatru koji će uz logopeda indicirati pregled audiologa, otorinolaringologa, neuropedijatra, psihologa i logopeda.
Osim praćenja korektnosti izgovaranja glasova, tečnosti djetetova govora, njegova jezična razumijevanja i pravilnosti izražavanja, treba svakako obratiti pažnju i na djetetove opće komunikacijske vještine, na njegovu komunikaciju s vršnjacima i okolinom te na sposobnost usmjeravanja pažnje na sadržaje i aktivnosti.
Ako smatrate da vaše dijete odstupa u bilo kojem od ovih područja, obratite se logopedu, jer savjetovanje i educiranje roditelja te rana intervencija kod djeteta može prevenirati ozbiljnije govorne poteškoće.
Vježbe za disleksiju
Čitanje je vještina koja se uči i vježba postepeno, a prvi učitelji su roditelji koji bi trebali dijete stimulirati na čitanje već od najranije dobi.
Djeci u dobi 2 do 3 godine treba ponuditi slikovnice, čitati im priče te s njima ponavljati određene tekstove i poticati ih da ponavljaju s razumijevanjem. To je tzv. faza usvajanja predčitalačkih vještina.
U dobi od 4 do 5 godina dijete usvaja razliku u slovima pa se mogu primijeniti igrice sa slovima.
Neposredno prije polaska u školu (5-6 godina) dijete ne samo da bi trebalo prepoznati glasove, već i shvatiti da se riječi sastoje od glasova.
U prvom razredu dijete razlikuje i analizira glasove te je spremno za učenje čitanja i pisanja (fonološka svjesnost).
Fonološka svjesnost je sposobnost prepoznavanja glasova, uspoređivanja, rastavljanja riječi na slogove i povezivanja glasova u riječ.
Čitanje bi trebalo biti ugodno i zabavno. To je aktivnost kroz koju bi dijete moglo spoznati nove sadržaje, razviti svoju kreativnost…
Također, treba poticati dijete da ispriča sadržaj onoga što je pročitalo.
Da bi se to ostvarilo i roditelji bi trebali čitati, što nažalost, danas, nije uvijek slučaj.
Evo nekih primjera igrica koje roditelji mogu svakodnevno provoditi:
Prepoznavanje istih likova ili slova:
Igre bojanja slova različitim bojama (npr. sva slova A obojite crvenom bojom, sva slova I plavom, sva slova M slova žutom, itd).
Zašto je to važno: Na taj način djeca razvijaju vizualnu percepciju i usvajaju vezu između grafema (onog što vidi- slova) i fonema (onog što čuje- glasova).
Također djeca prepoznaju boje.
Igranje memo igara:
Igre s memori karticama sa slikama i slovima.
Zašto je to važno: dijete pokušava zapamtiti sliku i slova — vježbe pamćenja.
Oblikovanje slova:
Igre izrađivanja slova od plastelina, kartona, papira te potom spajanje u riječ.
Zašto je to važno: vježbanje slova, povezivanje slova u riječ, kreativnost…
Prvo i zadnje slovo:
U slikovnici, doma ili u prirodi zajedno tražite i imenujte riječi koje počinju istim glasom, na isti se način igrajte i sa zadnjim slovom u riječi
Zašto je to važno: dijete počinje shvaćati kojim slovom počinje i završava određena riječ, proširuje se rječnik djeteta, razvija maštu, potiče razumijevanje…
Zaključak
Disleksija, teškoća čitanja i razumijevanja pročitanog, najčešće je povezana i sa disgrafijom, teškoćama pisanja, ponekad i sa dislalijom, nemogućnosti pravilnog izgovaranja i razumijevanja govora.
Dijagnosticira se najčešće tijekom polaska u školu, ali se neka odstupanja mogu primijetiti već u predškolskoj ustanovi. Kada dijete krene u školu, suočava se sa zadacima čitanja, pisanja i razumijevanja pročitanog i napisanog. Tada teškoće kao što su disleksije i disgrafije dolaze do izražaja.
Logoterapija je terapija koju obavlja logoped. Nužna je da bi dijete koje ima teškoće čitanja i pisanja, naučilo čitati i pisati i razumjeti pročitani i napisani sadržaj. Terapija je obično dugotrajan proces, stoga je potrebno strpljenje, upornost, stalni poticaj roditelja te suradnja i razumijevanje učitelja u školi.
Pravovremeno savjetovanje i educiranje roditelja te rana intervencija kod djeteta može prevenirati ozbiljnije govorne poteškoće i teškoće čitanja i pisanja, a s time i neuspjeh u školi, kao i loše samopouzdanje djeteta koje uza se veže mnoge druge psihosocijalne i emocionalne probleme.
